They Call Me Obsessive(Pauzirana)

Chapter 7

Nakon nekoliko sati vožnje kola su se zaustavila ispred predivne kuće sa ogromnim dvorištem.
"Evo nas!" rekla je njena usvojiteljica,te se blagim pokretom okrenula ka njoj i uputila joj osmjeh.
"Predivno je." izustila je,zatim otvorila vrata kako bi izašla.
Polako se približavala kući,njene oči razigrano su gledale po predivnom dvorištu.
Bio je to ogroman hrast koji je pravio hlad preko čitavog dvorišta na kom je bila bespomoćno visila ljuljaška.
Korak po korak pela se po stepenicama ispred ulaza kuće.
Kada je naizad ušla bila je očarana.Širom otvorenih očiju gledala je u svaki mogući kutak kuće.
Njena usvojiteljica,Meredith sa osmjehom stajala je pored nje dopustivši joj da pregleda kuću.
Nakon što je pregledala svaki kutak kuće ostalo joj je još da pogleda i svoju sobu.
Pela se uz stepenice na sprat i došla do bjelih vrata.Polako je otvorila vrata i ušla u sobu.
Njena soba bila je lila boje boje,što se njoj nije sviđalo ali se to sve nekako savršeno uklapalo.
Naspram vrata nalazio se krevet i pored njega mala komoda sa lampom.
Lijevo od kreveta nalazio se ogroman prozor koji je ispod sebe imao dovoljno mjesta da uveče sjedne i čita svoju knjigu.
Kada je obišla sobu uzela je svoj kofer te sve stvari stavila u svoj bjeli ormar.
Nakon što se raspakovala bacila se na krevet gladajući u plafon.
Udahnula je i izdahnula zatim ponovo i ponovo to je nešto što bi je uvjek smirilo.
"I kako ti se sviđa?" upitala je Meredith koja je bila prislonjena na vrata.
"Lijepo je.Zašto baš ja?" rekla je ležeći u zgrčenom položaju.
Plavokosa žena polako se bribližila krevetu te sjela kraj nje.
"Zašto ne? Dobra si i lijepa..." govorila je,dok je blagim pokretima mazila po glavi.
Njihov razgovor prekinulo je zvono.
Merdith je izašla iz sobe ostavljajući Delaney da sjedi na krevetu duboko u svojim mislima. Mnogo puta se zapitala da li je ovo njen novi početak, nova prilika koju joj je Bog pružio? Nadala se sreći, nadala se da će konačno dobiti onakav život kakav zaslužuje.
Piskutav glas njene usvojiteljke povratio je u stvarnost.
" Delaney! Siđi, želim da upoznaš nekog!"
Laganim koracima napustila je svoju novu sobu i uputila se ka dnevnoj sobi.
Ušavši tamo primjetila je Merdith i  djevojku ljubičaste kose na kauču. Čim su je ugledale, obje su ustale i prišle joj.
" Delaney, ovo je Beatrix. Ona je naša komšinica. Živi sa majkom odmah pored nas. Njih dve su bile prve koje sam upoznala kada sam prije par godina došla ovdje mnogo su mi pomogle i u međuvremenu smo se sprijateljile. Pomislila sam da bi ti Beatrix mogla pomoći da se uklopiš ovde."
Delaney je prebacila pogled na djevojku ispred sebe. Odisala je punk duhom. Pirsing na obrvi, istetovirano tijelo, i njena tamna odjeća prestravili su nježnu plavooku djevojku. Njih dve bile su sušta suprotnost, to se odmah moglo primjetiti.
"Hej Delaney, drago mi je konačno te upoznati. Meredith mi je mnogo pričala o tebi."
Glas joj je bio hrapav i grub, Lice bezizražajno, hladno.
Delaney je na ove riječi samo klimnula glavom, ova djevojka je definitivno ostalvila bez teksta.
Bila je sigurna da ona živi život punim plućima, slobodna je, pa sigurno i srećna. "Ostaviću vas da se bolje upoznate. Idem do tvoje majke Beatrix. Budite dobre djevojke."
Merdith je izašla iz kuće ostavivši djevojke same.
" Pa, Delaney...Kako ti se čini novo okruženje?"
Totalno nezaintresovano je upitala Beatrix, prebacivši pogled na svoje duge nokte.
" Tek sam stigla, za sada je sve okej."
Nesigurno joj je odgovorila. Nije bila iskusna u razvijanju daljih konverzacija. Jedina osoba sa kojom je opušteno razgovarala bila je Aria. Mnogo će joj nedostajati njihovi razgovori, šale, nevolje. Nije bila spremna izgubiti jedinog prijatelja kojeg je ikada imala.

Prošli su sati, a njih dve su i dalje sjedele i pričale. Mjesec je zamjenio Sunce, zvijezde su osvjetljavale nebo sijavši jače nego ikada.
Za veliko čudo, Betrix nije toliko loša kao što izgleda. Ona nesigurnost isparila je iz vazduha par minura posle Merditinog odlaska.
Sada su sjedele u Delaninoj sobi i razgovarale o školi koju pohadja Beatrix, a uskoro će joj se pridružiti i njena nova prijateljica.
Beatrix je naizgled bila čudna, i gruba, no posle par prozborenih riječi ona se opustila te su razgovarale kao da se znaju već nekoliko godina.
Bilo je kasno kada je Beatrix otišla,pod izgovorom da se mora spremiti za školu, ali da će je svakako posjetiti sjutra kada se vrati.
Delaney je legla u svoj novi udoban krevet sa luckastim osmjehom na licu. Odavno se nije tako smijala. Da, nedostajala joj je Aria, ali konačno se osjećala srećnom. Uskoro će krenuti u školu, kao i njeni vršnjaci, imaće više prijatelja, biće kao i ostali. Biće srećna i zadovoljna. No ona nije ni slutila kakve je nevolje tek čekaju. Mirno je utonula u san, po prvi put u svom životu bez brige, suza i problema.