They Call Me Obsessive(Pauzirana)

Chapter 4

Tri dana kasnije...

Tijelo joj je bilo napeto dok je iznova prepričavala događaje tog čudnog dana.
Pogled na licu direktorke Harlyn nije odavao nikakve emocije.
" Žao mi je gospodjice Pratt, to što ste upravo ispričali je nemoguće, takvo nešto se nikada nije desilo u našoj ustanovi. Uostalom, djevojka koju ste vi opisali nikad nije viđena u našem domu."
Spomenuta djevojka koja je zgrčeno sjedila na svojoj stolici, na ove rječi naglo se ustala udarivši dlanovima o radni sto direktore Haryln.
"Vi me pravite ludom, zar bi ja ovakvo nešto izmislila!
Može li doći Aria Willson? Ona je vidjela sve što sam ja."
Njena drugarica bila joj je zadnja šansa da svima dokaže da ne laže.
Nakon nekoliko minuta djevojka duge crne kose ušla je u kancelariju jako zalupivši vratima.
"Gospođice Willson, možete li potvrditi izjavu vaše prijateljice?"
Aria je sporim i nesigurnim koracima stala ispred stola direktorice.
"Nažalost nemogu da se složim sa njenom izjavom, zaista ne znam o čemu pričate." govorila je dok su joj se dlanovi sve više i više znojili. Nesigurno je pogledala u Delaney dok je ona začuđeno gledala.
"Šta to govoriš?Bila si pored mene,kako to sad možeš da poričeš!"
"Izvini Delaney,ali samo pričam istinu." rekla je Aria te napustila kancelariju zajedno sa direktorkom Haryln.Pored njih ušetao je prosjedi starac i sjeo na mjesto direktorice.
"Gospođice Pratt,ja sam od sad vaš psihoterapeut."
Sa čuđenjem ga je pogledala.
/može li ovaj dan biti gori.../
Pomislila je u sebi.
"Meni ne treba nikakav psihoterapeut.Pobogu ja sam sasvim normalna.Zar ćete me proglasiti ludom nakon govorenja istine?!"
Sada je već gubila i malo strpljenja koje je imala.
"Gospođice Pratt,zar bi ja nešto ovako izmislio isto?Ako se to što Vi tvrdite desilo zašto je to onda gospođica Willson porekla?" Izgledalo je kao da uživa u svemu ovome.Kao da je ovo za njega bila jedna obična igra,možda i jeste?
Ustala je nervozno sa hladne kožne fotelje koračajući prema vratima.
"Čekajte gospođice Pratt,ovo je vaše." u ruci je držao kutiju ljekova,pogled koji je bio usmjeren ka njenim ledeno plavim očima polako su spustile pogled na tu kutiju kako bi je podstakao da ih uzme.
Nervozno ih je uzela i strpala u džep crne kožne jakne.
Njegov pogled ponovo je bio usmjeren ka njoj sa osmjehom od kojeg joj se zaledila svaka koščica u tjelu.
Prolazila je hodnikom gledajući u hladne mermerne pločice na podu.Njene svjetlo plave oči nekad bi pogledale ka gore,sve što su vidjele je ljude kako joj se smiju u lice zatim bih ih ponovo usmjerila ka podu i nastavila svoj put.
Kada je ušla u sobu na krevetu je zgrčeno sjedila Aria gledajući nervozno u pod,zatim usmjerila pogled ka Delaney.
"Zašto si lagala?Bila si pored mene Aria." polako joj se približavala i sjela do crnokose djevojke.
"Nisam lagala Delaney.Stvar je u tome što ti ne želiš sebi da priznaš da se to nije desilo."
Bila je previše potištena da išta kaže.
/Možda i jesam umislila sve ovo/
Rekla je nesigurno u sebi.Gubila se u sebi,nije znala šta se dešava i kome da vjeruje,sebi ili drugima?
Bila je prestrašena da o ičemu misli,bojala se da je ona sve to izmislila u svojoj glavila,ali da li je to istina?
Nakon nekog vremena crnokosa djevojka koja je sjedila do nje blago se ustala i odkoračala do vrata te se okrenula ka njoj i uputila joj pogled te svojim blijedim rukama otvorila vrata i izašla.
Kako bi se smirila, uzela je knjigu i nastavila tamo gdje je stala. Povukla je crveni konac koji je obilježavao poglavlje knjige na kom je stala sa čitanjem,kada je otvorila knjigu koja je bila u užasnom stanju od sve vlage naišla je na mali papirić.
Uzela ga je u svoje nježne ruke te svojim očima prešla preko neurednim i iskošenim slovima.
'Pazi ih se,Delaney...'