They Call Me Obsessive(Pauzirana)

Chapter 12

Sakrila se iza zida kako bi bila sigurna da je Meredith ne vidi.Njene radoznale oči zabilježile su svaki pokret plavokose žene koja je sjedila na kauču.
Meredithino tijelo se treslo, ruke su joj letile po vazduhu kada je svoje tjelo napinjala naprjed-nazad.I dalje je nabrajala imena nije stajala.
"Josh,Lia,Delaney..." brzim pokretima usana je izgovarala imena.
Začuvši svoje ime,Delaney je zastala.Sada je već bila uplašena,pokušavala je da shvati ali sve se činilo tako čudnim.
Delanyein pogled i dalje je bio usmjeren ka njenoj usvojiteljici.
Sve je bilo isto,dok se nije naglo okrenula i pogledala pravo u Delaney.
Tog trena njeno srce je zastalo te je sakrila svoje krhko tjelo ponovo iza zida.
Naglim pokretom se okrenula i ustrčala uz stepenice.
"Ne možeš pobjeći od mene..." izgovorila je Meredith koja je naslonjena jednom rukom na zid gledala Delaney koja je bespomoćno trčala.
Jedan pogrešan korak mogao je sve da promjeni,što se i desilo.
Trčavši Delaney je bacila pogled na Meredith,tanana noga uzdihane djevojke izvrnula se u nezgodan položaj i njeno tjelo se bespomoćno kotrljalo niz drvene stepenice koje se nakon nekog vremena našlo ispred Meredith.
Nesigurnim koracima,koracima koji su Delaney bili veoma poznati,koračala je ka njoj koja je sada prekrila svoje lice njenim modrim rukama.
Ali Meredith, ona je sasvim hladno prošla pored njenog tjela koje je ležalo na podu.
Polako se ustala te šepajući otišla ka svojoj sobi.

○○○

Oči su joj se otvorile poslije dubokog sna.Bol je bila prevelika,sve te rane od padanja sve su jače boljele.Okrenula se te popila svoju terapiju i ustala iz kreveta snažno trpjeći svaki bol u njenom tjelu.
Sporo je silazila niz stepenice te začula jecaj.
Uplakana žena sjedila je sklupčana na stolici prekrivena ljubičastim prekrivičam u jednoj ruci državši maramicu,a u drugoj slike.
"Oh,Del već si se probudila..." izgovorila je čim je ugledala sklonivši slike iza svog tjela.
"Jesi dobro?" pitala je Delaney oslonivši se na zid.
"Da,naravno.Na stolu te čeka doručak."
Radoznala djevojka polakim koracim uputila se ka trpezariji prateći svaki pokret njene usvojiteljice koja se uputila ka svojoj sobi.
Pokušala je da vidi gdje će sakriti slike ali to je bilo ne moguće.
Nakon doručka uputila se ka sobi te zaključala vrata.
Htjela je da nađe nešto u sobi iza ormara.Uzela je svoju knjigu u kojoj je krila ključ od 'tajne' sobe,kojeg nije bilo.
Njeno srce je počelo ubrzano da lupa te je rukama što brže pregledala svaki džep nadajući se da je tu ključ.
"Tražiš nešto?" rekla je Meredith koja se nalazila u sobi.
"Ja...Kako si ušla u sobu?" bila je previše zbunjena kako bi išta povezala ili shvatila.Svoj pogled usmjerila je ka svojoj komodi pored kreveta.
/Ne,ne,ne samo ne to.../
Govorila je u sebi dok su se njene ruke nalazile na glavi.Ljekovi koji su inače stajali na komodi sada ih nije bilo.
/Ja ovo umišljam,ovo je sve u mojoj glavi/
Razne misli su joj se u tom trenu vrtile po glavi.
"Lako..." rekla je Meredith.
"Idem do prodavnice i zadržaću se kod Beatrixine majke." nastavila je što je plavokosoj djevojci dalo nadu.
Nadala se da će kupiti sebi vremena i otkriti šta se dešava.
Prva stvar kojoj se djevojka uputila nakon Meredithinog odlaska je baš njena soba.
Njene oči kao i uvjek radoznalo su gledale u svaki ćošak sobe njene usvojiteljice.
Rukama je opipavala svaku stvar u sobi.Djelovalo je kao da nema ničega ali nije odustala.
Nakon nekog vremena našla je mali drveni kovčeg koji se nalazio ispod jednog djela parketa koji je radoznaloj djevojci uvjek bio sumljiv.
Uzela je prvu stvar koja se našla pod njenom rukom i nakon par puta uspješno slomila katanac,ne mareći za tim što će Meredith saznati.
Unutra bile su slike,dosta slika.Svaku sliku je detaljno pregledala gadivši se svakoj pojedinačno.
Na slikama bila su mala djeca,razna djeca.U početku bile su slike svakog djeteta sa Meredith,a zatim slike djece koje su mrtvo ležala na podu.
Lagala bi sebe kada bi rekla da nije ovo očekivalo.Znala je da ne može sve da bude tako sjajno u njenom životu.
Njena u usvojiteljica koja se nevino smijala i bila uvjek brižna imala je ustvari upotpunosti drugačije osobine.
Tjelo plavokose djevojke sada je palo na pod i bespomično ležalo.

○○○
Jarko svjetlo toliko je smetalo njenim očima da je probudilo.Čim se probudila osjetila je bol u glavi te je htejla stviti svoju ruku na glavu što je bilo ne moguće jer su bile zavezane.
Očima je pregledala sobu i ubrzo shvatila gdje se nalazi...