Part 21

13.9K 650 5
                                    


- Sandra dušo, dobro došla, prelepo izgledaš – Bojana me zagrlila.

- Hvala i ti, i naravno srećan rođendan, da ti se ostvare sve želje. I saveti – dodala sam značajno.

- Znači razmišljala si o mom savetu?

- Naravno, treba slušati starije i ne brini uskoro se bacam na realizaciju.

- Divno, to ti je savet iz ličnog iskustva

- O čemu vas dve govorite? – Kristijan se ubacio.

- Vidiš? – značajno je klimnula glavom. Ona misli da su muškarci smotani.

- Usput dobila sam poklon, drvo je predivno. Nisi morala.

- Taman posla rođendan je samo jednom u godini.

- Srećan rođendan mama, gde je tata?

- Tu je negde i ti izgledaš lepo sine.

- Prelepa si mama kao i uvek – poljubio je.

- Hvala, Kristijane pokaži Sandri vrt.

- Hoću – poveo me je ka zadnjem delu kuće.

- Tvoja majka je rekla smo porodica i par prijatelja – vrt je bio ogroman i prepun sa stolovima, čak ima i malu binu za živu muziku, podseća me na venčanja.

- Kad ona nešto kaže, uvek to pomnoži sa deset. Hoćeš li mi reći o čemu ste ti i moja majka razgovarale malopre?

- Naravno da ne – naivno sam zatreptala.

- Sandra – počeo je.

- Kristijane, već sam ti rekla da na mene taj tvoj ispitivački ton ne deluje – više me izaziva da mu prkosim.

- Hm – namrštio se i sakupile su mu se bore.

- Nemoj da se mrštiš – prešla sam mu prstima po čelu.

- Deco tu ste – Kristijanov nam se pridružio i razgovor je poprimio drugačiju tok.

Neočekivano za mene, dočekivala sam goste zajedno sa Kristijanom i njegovim roditeljima. Uglavnom je to bilo dobrodošli, zdravo, dobar dan, kako ste, odlično, hvala. Svaki put kada sam dobila kompliment "Prelepo izgledate" Kristijan je automatski stavljao ruku na moja gola leđa, dok smo bili u vezi nije bio toliko posesivan, ali sa druge strane nismo ni puno izlazili i definitivno nismo bili zajedno na nekom rođendanu.

Smenjivale su se meni poznate i nepoznate osobe.

- Dobar dan Sandra, drago mi je što se odlučili da radite za nas – direktor škole u kojoj ću raditi mi se nasmešio, znam ga, on je Anin suprug. Gde je ona?

- I meni, ne vidim vašu suprugu?

- Neće doći najmlađi sin nam je malo bolestan.

- Žao mi je što to čujem nadam se da će se oporaviti brzo.

- Nije ništa ozbiljno, deca često znaju da preteruju. Kristijane.

- Direktore, vidim Ana te dobro čuva – pokazao je glavom ka njegovom malo većem stomaku.

- Da ti dam savet, nikad ženi nemoj reći ne – pomazio je stomak.

- Upamtiću to, smesti se gde god ti odgovara.

- Hej jeste li renovirali teren za decu? – setila sam se.

- Nismo, novac je otišao na drugu stranu. Sva sreća pa imaju tvoj teren, dopalo mi se što ga nisi prodala.

Povredićeš me 🔚Where stories live. Discover now