Part 17

12.5K 638 19
                                    

Prošlo je dvadeset dana, od kada sam se vratila ali ne kući, već kod mog brata. Živim sa njim, ponovo, navodno neko vreme. Moje modrice su se povukle, rane na duši nisu, od Kristijana ni traga ni glasa, sa Milenom se redovno čujem, sa ostalima povremeno ali sa njim nikako. Dani mi prolaze sa Jelenom i Helenom, uglavnom, Viktor kao po običaju radi ali ne zapostavlja me. Kuću je Viktor prodao i složila sam se sa tim. Jedina vest koja me obradovala jeste to što su uhvatili drugog provalnika, moj brat već par dana planira kako da im uništi živote i u zatvoru, zaslužili su, međutim često sam mislila kako će me Kristijan potražiti ukoliko ga uhapse, da će doći po mene kada bude bezbedno ali očigledno sam loše mislila. Izgleda da je mislio sve što mi je rekao.

Sedimo u dnevnom boravku i moj brat pokušava da me nagovori da izađem, što je nekako smešno jer on ne voli kada izlazim.

- Jelena će izaći sa tobom, ja ću čuvati Helenu.

- Ne hvala.

- Ali danima sediš zatvorena u kući, deluješ kao da te ništa ne interesuje.

- Zato što me ne interesuje.

- Sandra šta se dešava? Vidim da te nešto muči, nisam idiot, znam da to nisu samo oni dileri.

- Ništa me ne muči.

- Da li moram da te napijem da bi mi se poverila?

- Više ne pijem sa tobom.

- Zašto mi ne veruješ? Kaži mi, neću se ljutiti, obećavam.

- Viktore. . .

- Neću reći nijednu reč, ozbiljno.

- Kristijan i ja smo bili u vezi, ostavio me onog dana u bolnicu – priznala sam čekajući bujicu njegovih komentara koje nije bilo.

- Volim ga – prvi put sam to izgovorila naglas.

- Podržću šta god da odlučiš u vesi sa tim – ustao je i ostavio me samu. Ostala sam zabezeknuta. Moj brat nije imao hiljadu i jedan predlog, šokirana sam.

- Sandra imaš posetu – Jelena je uvela Milenu.

- Milena – skočila sam.

- Kad neće breg Muhamedu – snažno smo se zagrlile.

- Odkud ti?

- Došla sam da te vodim nazad – ponosno je izjavila.

- Da me vodiš nazad?

- Naravno, ti pripadaš našem malom gradu.

- To je jako lepo od tebe, ali ja živim ovde.

- Vidim, živiš u palati ali znam da nisi srećna.

- A kako ti to znaš?

- Ja sam ti prijateljica i čujem se sa tobom svakog dana.

- Milena znaš glavni razlog zbog kog neću da se vratim.

- Kristijan je i razlog zbog kog treba da se vratiš.

- On me je ostavio.

- On te voli.

- Ne verujem, jasno mi je stavio do znanja da sam mu bila samo avantura.

- Lagao te je.

- Ne verujem.

- Jeste, prisluškivala sam razgovor između njega i Stefana.

- Zaista? – osetila sam kako se nada rađa u meni.

- Jedne večeri kada su se spremali da izađu zapričali su se a mislili su da ja spavam, Kristijan je pitao Stefana, da li ja znam nešto o tebi, ovaj moj mu je naravno istrtljao da se čujemo svakog dana. Kada mu je Stefan predložio da te potraži Kristijan je rekao da nema šanse da dozvoli da se vratiš dok ne uhvati drugog provalnika. Pre će živeti bez tebe negu u strahu da će ti se nešto dogoditi.

Povredićeš me 🔚Tahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon