Kao i njen pogled tako su joj i misli lutale negdje daleko na talasima Mediteranskog mora ...Sjedila je u sobi i čekala da je pozovu da sidje , za koji minut će da sazna šta je otac odlučio... Reem najmaladja kćerka starog vlasnika restorana i mnogih biznisa , odrasla je kao princeza jer osim starije sestre koja je već duže vrijeme bila udata i godinama živi u Kuvajtu, bila su još tri brata i oni su odavno bili oženjeni i imali djecu, oni su ostali u Lebanonu jer nisu mogli da zamisle život bilo gdje drugo nego u Tripoli...Ali je Reem kao i sestra maštala da jednog dana će otići negdje daleko, tad nije znala da sav luksuzni život koji je imala kod oca neće imati kad ode...
Mahmud je sjedio i pričao o svom teškom početku u Americi, otišao je kao mladić da ostvari snove i završi fakultet, ali je nakon odlaska shvatio da sve što je mislio i htio su bile samo puste želje... Prećutao je mnogo toga, znao je da ako kaže istinu da za ženu neće dobiti Reem nego će mu ponuditi neku udovicu ili neku stariju djevojku koja zbog porodičnih problema ili bolesti se nije udala do svoje tridesete... Pogled mu je zastao na djevojci koja je ušla pognute glave, nosila je dugu crnu haljinu i imala je kosu koja se u valovima spuštala niz cjela ledja, oči joj nije mogao da vidi jer i kad je sjela pored oca nije podizala pogled...
Čuo je starog Abdulaha dok je držao ruku na ramenu kako govori:" ovo je moja kćer Reem , i ako pristane na ponudu za brak zaruke možemo obavit prije nego se vratiš za Ameriku ali s vjenčanjem će te pričekati još pet mjeseci dok napuni 18 godina..." Kad je otac završio ona je podigla glavu i pogledala ga je ravno u oči... Izgledala je starija i ozbiljnija za svoje godine, duge trepavice su joj skrivale tamne oči koje su skrivale još tamniju tajnu... Osmjehnula se ocu i kimnula glavom, zatim je pogled opet vratila na Mahmuda i tiho izgovorila:" odluka je na tebi oče... Ako se ti slažeš i ja pristajem..." Radovao se što će za ženu dobiti mladu i lijepu djevojku, nije se vidjelo da je velika razlika u godina jer je i on za svoje godine uspio da održi mladalački izgled... Stari Abdulah je kimnuo glavom zadovoljan što njegova princeza se držala pravila i tradicije koja je sve manje se prakticirala... Rekao je Mahmudu da može iduće sedmice doći s familijom da obave zaruke i da do tada može ako želi da svrati i ode s Reem u obilazak grada i okoline i ujedno da se mogu bolje upoznati...Zadovoljan što je ostvario bar nešto što je želio ljubazno se pozdravio i otišao... Reem je bez rječi se vratila u svoju sobu, zaronila je licem u jastuke i tiho zajecala... Znala je da ovom udajom samo sebi zadaje još veći bol i patnju ali za nju to više nije bilo ni važno, od kako joj je Romi srušio sve mostove nade ono veče kad je tako hladno prošao kraj nje kao da je ni ne poznaje... A znao je danima pričati o planovima i zajedničkom životu kad završi školovanje i oženi se s njom, vjerovala mu je jer ga je voljela, bio je njena prva ljubav, njen prvi razlog za neispavane noći , bio je njeno sve a sad su joj ostale samo suze i sjećanje ... Mahmud je zamišljen sjedio i čekao brata da dodje, i on će poći s njim za Ameriku i proći kroz sve kao i on, dao je 10 godina života malo i više ako računa i ostale godina od kad je kročio u Ameriku samo da ostvari boravak i da se nebi vratio nazad pognute glave... Za razliku od Reem on je odrastao više gladan nego sit, rano su ostali bez oca pa je majka potražila sebi sreću tako što se ponovo udala, njega i brata je ostavila svojoj majci na čuvanje , par dana posle Mahmudovog odlaska ostali su i bez nje, majka je odmah prekinula sve odnose s njima iz straha da nebi od nje tražili podršku ili nešto slično, i to je bio još jedan razlog Mahmudove borbe da po svaku cjenu uspije u Americi...
Toliko duboko je bio zamišljen da nije ni primjetio da ga brat već par minuta sa smješkom posmatra, pogledao je u pravcu vrata i odmahnuo glavom kad ga je ugledao, dok je ustajao procjedio je kroz zube:" Iskreno me zanima šta ti je smješno kad imamo mnogo toga da rješimo???"
-"Djevojka je pristala, meni je viza odobrena, u medju vremenu dok tvoja čeka da postane punoljetna meni ćemo za to vrijeme naći neku Amerikanku ... Stvarno te ne razumijem , od svega uvjek praviš dramu!!!" Sve ovo mu je govorio gledajući ga malo i ljutito...
-Murat:" Kamo sreće da sam malo opušten i bezbrižan kao ti!!! Ali imam neki čudan osjećaj, nešto mi neda mira ... Nadam se da ću uskoro saznati više ...čudno mi je da onako mlada i lijepa pristala je na brak tako smireno i ako joj je otac ostavio na izbor?!?"
-Hajde Reem obuci se , znaš i sama da otac ne voli kad se prenemažeš bez potrebe... Vidi treba da budeš sretna što ti je dozvolio da ideš s njim u šetnju, to je dopustio zbog tebe da se upoznate, ako nisi bila sigurna nisi trebala da pristaneš , dobro znaš da te otac nebi tjerao ... Sad kad si pristala održi obećanje !!!"
Ovim rječima majka je pokušavala da ubjedi Reem da izadje u grad s Muratom, ostalo je još par dana do njegovog odlaska a ona je svaki put našla izgovor da izbjegne susret svih ovih proteklih dana posle zaruka... Otac joj nije ništa govorio ali jest njenoj majci, jer je Reem na slavlju kad su se zaručili imala pogled i ponašala se kao da je na sahrani, čuli su i došaptavanja a kasnije i priče da su joj ugovorili brak sa starcem koji joj može skoro otac bit... Odustao bi njen otac iste sekunde od svega ali ma koliko volio svoju princezu bio je čovjek koji se držao obećanja, a on ju je poznavao najbolje, znao je da ugadjanja i pažnju koju je imala od svih kao najmladja joj nisu učinili dobro, navikla je da sve bude po njenom i da što je zamislila to je i dobila... Ali naravno niko nije znao da jednu želju nije ostvarila i da je pristala na brak iz samo njoj poznatih razloga...
YOU ARE READING
Zaboravi me
RomanceU moru laži našla je se i mlada Reem... Po svaku cjenu želila je otići iz rodnog mjesta u nadi da će živjeti slobodno onako kako je odavno zamišljala...
