Zaboravi me

15 dio

Gledala ga je kako mirno spava... Sad je mogla da ga posmatra , i to je radila od kako je ušla u sobu sa balkona... I rodica joj je ponovila skoro sve isto što joj je i Mahmud rekao... Ali su je više dotakle rječi koje su joj se i sad vrtile u glavi:" Reem ne radi nešto zbog čega ćeš se kajati cjelog života.... Ja zbog toga što mi je jezik bio brži od mozga sjedim sama i čekam djete čovjeka koji mi život znači... Ne mogu zamisliti nikog pored sebe , sad bi dala sve samo da je on pored mene... Ja sam svoju šansu propustila zato te molim da budeš pametnija od mene.,. Zaboravi Romija jer je on tebe davno zaboravio... Sama si vidjela , brzo si zaboravila sve one suze koje si isplakala... Zaboravila si da je Mahmud uradio sve da bi ti bila sretna... Nije te prisilio ni na što , čak ti je više puta kako si sama rekla govorio da će on preuzeti na sebe krivicu ako želiš da odustaneš... Rekla si da te je i za vjenčanim stolom isto pitao... Varaš samu sebe da ga ne voliš , vidjela sam tugu u tvojim očima od dana kad si došla , borila si se sama protiv sebe , ... A izvini što te moram napomenut ali si zaboravila očeve rječi kad te ispraćao i bratove kad si ga nazvala ... Da li si razmišljala šta će biti s tobom ako se razvedeš??? Misliš da će ti dozvolit da sjediš kod kuće kao prije?! Budi sretna ako te odmah ne udaju za starca jer im je važnije šta će narod reć od rodjenog djeteta...vidiš sama mene su se moji odrekli... Ja sam imala sreću što je bio veći čovjek od mene i nije me ostavio na cjedilu zbog bebe, a zamisli šta bi sa mnom bilo da nisam ostala trudna... Ja sam svoj život uproastila i nemam drugu šansu... Ali ti ... Za razliku od mene imaš sad šansu da sve ispraviš dok se Mahmud nije umorio i jednostavno digao ruke od svega ... Budi pažljiva i shvati da i njegovo strpljenje ima granice!!!!"

Posmatrala je svaki centimetar njeovog lica, imao je tragove teškog života , oko očiju su mu se pojavile lagane bore nije ih prije primjetila...Kosa mu je imala po neku sjedu , osmjehnula se jer je na momenat poželjela da legne pored njega i opet zaspi na njegovim grudima, da je opet uspava srce koje je kucalo za nju...

Otvorila je oči i shvatila da je spavala pored njega, nije znala kako i kad je završila s njim u krevetu ali je bila sretna da je još uvjek mirno spavao... Krenula je lagano da se izvuče da ga ne probudi ali je nakon što je pomjerila jednu nogu bila spriječena ... Jednom rukom ju je privlačio prema sebi dok je drugu podvlačio ispod njenog tjela , sa obe ruke ju je držao uz svoje tjelo i spustio lagan poljubac u njenu kosu, ostao je s licem u njenoj kosi i prošaputao:" samo želim da te držim i osjetim tvoj miris... "
Pokušavala je da umiri ubrzano disanje i srce koje je kao ludo bilo spremno da iskoči iz prsa... Zatvorila je oči i pokušavala da natjera samu sebe da ponovo zaspi, mada je to bilo ne moguće dok ju je grijalo njegovo tjelo...

Nisu bili sigurni kad su ponovo zaspali i kako su uspjeli .., Probudilo ih je kucanje na vratima, ona je iskoristila priliku i otišla u kupatilo dok je on otvorio vrata, ... Osmjenuo se kad je ugledao da je pobjegla iz kreveta i prišao vratima kupatila, pitao je isto što je I njega pitao mladić sa recepcije " da li će večerati u sobi ili će sići u restoran " tad je osjetila glad i pomislila da bi bilo bolje da izadju iz sobe ... Otvorila je vrata i stidno rekla:" sićemo u restoran, i onako moramo prije nego se prodavnice zatvore kupit meni neke stvari..."
Mladić se izvinuo i otišao a Mahmud je još nekoliko minuta gledao u Reem i molio Boga da ostane ovakva mila i da odustane od razvoda jer njegov muški ponos mu nije dozvoljavao da je moli...

Brzo su obavili kupovinu jer je prva prodavnica u koju su ušli imala sve što joj je bilo potrebno, nisu mnogo pričali samo ono što je bilo nužno da nebi hodali jedno pored drugog kao stranci...
Izrazila je želju da se ne presvlači već da odmah večeraju pa je on odnio stvari u sobu dok je ona odabirala šta da jedu... Opet su je misli okupirale, ona nije mnogo znala o Mahmudu a ni on o njoj... Kao da je čitao njene misli dok je sjedao s osmjehom je rekao:" sad je krajne vrijeme da jedno drugom kažemo koje je omiljeno jelo a koje ne ... Da sledeći put ni jedno od nas nema problema šta da naruči..."
Poklonila mu je osmjeh da je u njemu probudila svaku nit strasti koje bi popucale  da nisu bili na javnom mjestu,  uhvatio joj je ruku i prstima trljao zglobove njenih prstiju... Podigla je pogled i pogledala u njegove oči , kao da je imala moć da pročita sve šta je bilo ispisano u njima, tiho je prošaputala:" ipak mislim da bi trebali kupit nešto u pekari na ćošku ulice i vratit se u sobu... ovako se samo brukamo.."
Nije je puštao iz zagrljaja dok su hodali, čak ni dok je plaćao za sve što su kupili u pekari, ...

U sobi su pale sve barikade kao i njihova odjeća... I ostale dane su proveli u sobi, razgovarali si koliko su imali vremena i volje, sad su im nježnosti bile u prvom planu...

Posjednji dan su odlučili da će potražiti stan ovdje , odlučili su neko vrijeme da ostanu u ovom magičnom gradiću koji ih je ponovo spojio i pomogao da shvate da ih je sudbina spojila i da nije imala u planu da ih rastavi...
Osjetila je olakšanje kad joj je rekao da nema namjeru više da ide u Ameriku ako ona ne želi da tamo žive, za sad je restoran iznajmio kao i ostalo što je posjedovao, Mark je prihvatio da se brine o svemu i da će ga obavještavat o promjenama... Nasmijala se i upitala:"zar si bio toliko siguran da ću odustat od razvoda kad si sve to uspio u mjesec dana da središ???"
-Mahmud:" Iskreno do par dana prije nego sam došao nisam ni znao gdje si... Ali je nada u našu ljubav bila jača ... Možda je malo pomogla i moja tvrdoglavost jer ne volim da gubim, i teško odustajem... Ne ostavljam nikad nedovršene poslove.... "
-Reem:" Dobro vjerujem ti..,, ali sam ti i zahvalna da si takav kakav jesi, jer da nisi bio uporan i da si lako odustao sad nebi bili ovdje ... Ko zna gdje bi ja sad bila i da li bi mogla igdje otići ... A ko zna možda bi shvatila da nam je mjesto pored tebe i opet bi došla na tvoja vrata..."
Oči su mu zasijale od suza dok je teško izgovorio" nama??? Da li je ono što mislim??"
Zagrlila ga je oko vrata dok ju je vrtio u krug oko sebe i od naleta mučnine teško je izgovorila" da imaćemo bebu , tvoju i moju.. našu bebu..." Ništa drugo nije mogla da kaže jer joj je svaku rječ zaustavio poljubcem...
KRAJ