Zaboravi me

Osmi dio

Tokom putovanja nisu mnogo razgovarali, više je ličilo na službeno putovanje , a ne na putovanje u novi početak kao tek vjenčani par..
Imali su dva presjedanja i to ih je dodatno izmorilo... Nije bila sigurna da li je od umora ili se stvarno nije oduševila Amerikom...

Na samom izlazu na aerodromu ih je dočekao kako je mogla da razumije prijatelj od Mahmuda, i iz načina kako su se pozdravili i skoro da su zaboravili nju , mogla je da zaključi da su dobri prijatelji i da se Mahmud navikao na život ovdje ... Sjela je na zadnje sjedište i gledala kako se njih dvojica zabavljaju, tek tad je doznala da je Mark pola Lebanonac, majka mu je Amerikanka a otac Lebanonac, osmjehnula se jer osim malo tamnijeg tena i tamne kovrdžave kose nije imao ništa lebanonsko čak nije znao ni rječi Arapskog...

Vožnja je trajala vječnost , bar se njoj činilo... Mahmud kao da je osjetio njen umor okrenuo se i objasnio kako inače od aerodroma do Virginia Beach gdje će živjeti je nekih tridesetak minuta , ali u ovo doba je inače gužva i još su radovi na putu ... Kratko je rekla "uredu je" i okrenula je glavu kao da ju je zainteresovalo naselje kojim su upravo prolazili.

Zaustavili su se ispred bjele kuće na dva sprata, veliki parking koji je skoro bio popunjen, ... Kad je izašla iz auta shvatila je da se na prvom spratu nalazio restoran a drugi sprat je ličio na stan jer je velika terasa s cvjećem davala privatnost cjelom djelu...
Pružio joj je manji kofer dok je on držao dva veća pored sebe i Mark je vukao druga dva , rekao je da je ulaz sa zadnje strane , osjetila je hladnoću kad je rekao:" cjela kuća je moja i ovaj restoran je moje vlasništvo." Kimnula je glavom i osmjehnula se , pustila je Marka da prodje ispred sa Mahmudom dok je ona lagano koračala za njima...
Ušla je u veliki hodnik i oduševila se ,sve je podsjećalo na kuće u Lebanonu, dok se pozdravio s Markom ona je sjela da skine obuću , on je uradio isto dok je zatvarao vrata , uzeo je kofere i odnio u sobu a ona ga je pratila u korak, osjećala se malo čudno jer je shvatila da je to bila velika spavaća soba sa velikom prostorijom za garderobu i kupatilom...
Stajala je malo zbunjena na sred sobe i pomislila kako je napravila veliku grešku što je pristala na brak, Mahmud je bio teška osoba to je shvatila za ovo par dana od kako su se vjenčali... Čula je vodu u kupatilu i njega kako je obavještava da će prvo on da se istušira a da ona za to vrijeme nadje sebi stvari u koferu, kao da je bila djete koje je upravo dobilo naredbu roditelja spustila je svoj kofer i otvorila, pažljivo je vadila stvari i spuštala ih na krevet... Nije se usudila pogledati ga kad joj je rekao da on ide da provjeri restoran i za to vrijeme ona se može istuširati i odmorit a kofere može ispraznit kad se odmori...

Bila je umorna i sad ovog trena bi više voljela da može da odspava , ali je ipak odlučila da se istušira ... Iznenadila je se malo da je u kupatilu pored peškira našla okačen i ženski ogrtač , i na polici u korpici su bili razni sapuni , kupke , šamponići i to sve je odavalo da je neka žena već živjela ovdje ...Pomislila je da možda prebrzo reagira i da je možda Mahmud to kupio za nju...
Prijalo joj je tuširanje , dok je posušivala kosu peškirom začula je kako je neko doziva , izašla je u hodnik i ugledala stariju ženu kako drži poslužavnik sa nekoliko različitih vrsta hrane , žena joj je na veoma lošem engleskom objasnila da je Mahmud poslao hranu, uzela je i zahvalila se ženi i dok je zbunjeno gledala za njom skoro je ispustila sve iz ruku kad je začula buku vojnih aviona ... Trajalo je par sekundi dok se nisu udaljili , a ona je pogledom prešla sva otvorena vrata ostalih prostorija ne bi li našla trpezariju ili kuhinju...

Pokušala je više puta da zaspe ali bez uspjeha, svaki put kad bi sklopila oči na par minuta probudio bi je bol u stomaku ili buka aviona...
Gledala je u sat koji je sporo odbrojavao sate , Mahmud nije bio došao ni do ponoći tad je zadnji put pogledala na sat....

Stajao je na vratima i gledao kako skupljena na kauču spava, kao da je sanjala nešto ružno imala je pokupim ljene obrve i usne bi skupila svaki put kad bi se pomjerila i rukama zagrlila noge stezajući ih jače ...
Otišao je u drugu sobu da i on odspava , od umora nije mogao da stoji na nogama .... Onako u odjeći se bacio na krevet ali mu ni umor nije bio dovoljan da zaspe, razmišljanje o Reem je bilo jače ... " Da li je imao pravo na nju?? Ako je ona mlada i bez razmišljanja pristala na brak nije on!!! Već je imao iza sebe propali brak i dobro je znao da se raspao zbog njega, za sve je imao više vremena nego za nju... Svjesno je predao drugome..."
Michelle od kud ona sad u njegovim mislima??? O njoj nije razmišljao od dana kad su se razveli i svak otišao svojim putem ... Ili bar on je otišao svojim putem, ona je pokušavala da razbukta plamen koji je gorio punih 10 godina izmedju njih ali nije uspjela...

Otvorila je oči i shvatila je da Mahmud nije dolazio sinoć , krevet je bio zategnut osim mjesta gdje je ona spavala...I ako je još uvjek osjećala umor, skupila je dovoljno snage da se istušira i obuče ...

Nakon više pokušaja da napravi kafu ili bar čaj je odustala, izašla je na terasu i osjetila miris okeana kako se mješa sa mirisom mediteranske hrane , osjetila je kako joj i stomak javlja da je prazan jer osim ono malo nešto što je pojela u avionu drugo nije ništa , ono što je Mahmud poslao juče nakon što je probala par komadića mesa je odustala, ništa joj nije imalo okus na koji je navikla i imalo je čudan miris...

Sišla je u restoran i primjetila kako je radnici čudno gledaju, nije vidjela ženu od juče pa je krenula da izadje ali se zaustavila kad je čula kako je neko doziva i govori na arapskom.
Okrenula se i ugledala starijeg čovjeka kako joj rukom pokaziva da pridje... Kad je prišla bliže objasnio joj je da radi za Mahmuda već godinama a da ostali radnici trebaju vremena da se naviknu na nju jer su to radnici koje je Michelle zaposlila, i sad ih često obilazi jer su joj oni ostali još jedini razlog da može da zaviri u Mahmudov život....
Gledala ga je kao da ga nije razumjela, pa je on rekao rječi koje su joj odzvanjale u glavi dok je koračala u nepoznatom pravcu:" Michelle bivša Muratova žena!!!!"

Nije sigurna kako je napustila restoran ali je morala da se udalji.... Gušilo ju je u prsima, očekivala je da je imao veze , djevojke , imao je 33 godine i živio je u zapadnom svjetu, nije očekivala da do sada nije bio intiman, ali da je bio oženjen je bilo previše ovog momenta...
Prisjetila se stvari u kupatilu i tek tad je osjetila još veći bjes ... Doveo ju je u kuću gdje je živio sa bivšom ženom ... Osjetila je nalet mučnine kad se prisjetila da je prespavala u njihovoj spavaćoj sobi....

Probudio se umoran, trebalo mu je odmora ali sad nije mogao da odmara, ustao je i ubrzo shvatio da Reem nije tu... Dok je silazio niz stepenice ugledao je Michelle kako razgovara sa nekim od radnika i smije se , kad ga je ugledala prišla mu je kao nekada i spustila poljubac na obraz dok ga je prigrlila cjelim tjelom, osjetio je kako budi požudu u njemu i istok časa je uhvatio za ramena i udaljio od sebe uz rječi :"Michelle molio bi te po posljednji put da više ne dolaziš !!! Naša priča je završena ... Sad sam oženjen čovjek i mislim da nije prikladno prema njoj da više dolaziš ovdje ... "
Gledala je za njim sa podmuklim osmjehom, već je u glavi smišljala plan kako da mu oteža prve dane braka...

Izašao je iz restorana zabrinut, gledao je na sve strane u daljinu gdje mu je pogled moga da dostigne, nije je bilo nigdje ... Nervozno je prolazio rukama kroz kosu i pokušavao da razmisli šta mu je činit ali mu olakšanje prodje tjelom kad mu je Rose dok je bacala nešto u kontener dobacila:" ženu sam ti vidjela dole kod kanala, bila je tužna ..."

Zahvalio joj se mahanjem i skoro trčeći krenuo da je potraži....