Zaboravi me

Sedmi dio

Otvorila je oči i ugledala Mahmuda kako mirno spava , imao je obe ruke smještene ispod glave i izgledalo je da nešto lijepo sanja jer bi mu se na momente pojavio osmjeh na licu...Krenula je rukom da mu makne pramen kose koji je prekrivao jedan dio njegovog lica , ali je kao opržena brzo vratila ruku nazad i izvukla se iz kreveta prije nego se on probudi...

Odavno je bila spremna i čekala njega da se probudi , odlučila je da ode do kuće i uzme neke stvari koje je htjela da ponese sa sobom, ... Našla je praznu kuću i kao da je bila sretna zbog toga u dva koraka se našla u svojoj sobi, osjetila je kako joj srce ubrzava iste sekunde kad je ušla u sobu , sjela je na krevet zagrlila jastuk i krenula da se prisjećala dana provedenih isto ovako ... Nedostajao je miris ruže , tako je mirisala njena soba , osmjehnula se kad se prisjetila kako joj je sestra jednom rekla da ružinu vodu je dobro kosristit za skidanje šminke , a ona se nije šminkala nešto previše pa je mazala cjelo tjelo i imala je više vrsta bočica na polici i soliću pored kreveta , jednom je sestra uplašila kad je došla iznenada u posjetu i Reem je prosula cjelu bočicu na sebe , ukućani su je danima zezali da će pčele napasti kuću zbog nje....
Čula je korake i brzo je ustala iz kreveta , prišla je ormaru i brzo izvadila par stvari bacila ih na krevet gdje je sjedila , podigla je pogled prema vratima koja su se upravo otvarala , ugledala je Mahmuda kako s osmjehom stoji i dok je zatvarao vrata radoznalo je s osmjehom razgledao po sobi... Prvo je bila začudjena od kud je znao da je kod roditelja a drugo od velike kuće koja je brojala preko 11 soba od kud je znao koja soba je njena ... Pomjerio je njenu odjeću i sjeo na krevet naslonjen ledjima na zid , pogledao je njeno začudjeno lice i rekao:"tvoja majka mi je rekla da si u sobi, ako nemaš ništa protiv pričekao bi da uzmeš šta si još htjela i da krenemo, auto je spremno i čeka nas ispred..."

-Reem:" Moja majka je kod kuće?! Nikoga nisam vidjela kad sam došla , sama sam odključala vrata... Molim te sidji i pričekaj me , nije uredu da budeš ovdje u mojoj sobi..."
On se malo nasmješio i smjestio obe ruke iza glave , prekrstio je noge koje je podigao na krevet i još uvjek kroz osmjeh izgovorio:"Nije uredu?!? Reem ja sam ti muž i to znaju svi... Dobro jedino još ti nisi to shvatila, ... I mislim da je sasvim uredu što sam u sobi svoje žene ..."

Nije ništa rekla samo je otvorila vrata i krenula da izadje , nije napravila ni korak kad je osjetila njegovu ruku oko struka i kako je povlači nazad , drugom rukom je zatvorio vrata i kad je primjetio da je izgledala prepadnuto pustio ju je i napravio korak nazad ... Malo tiše je rekao:"Šta ti je??? Ponašaš se kao djete!!! Uzmi stvari koje si mislila da ti trebaju i da krenemo..."
Dok je birala knjige s police preko ramena je promrmljala:" Ako si zaboravio ja i jesam još djete!!!" Nije se usudila da ga pogleda jer je u ogledalu krajem oka uhvatila njegov izraz lica kad je čuo šta je rekla... Glasnije se osmjehnuo što je zvučalo i malo nervozno i rekao:" Djeca se  me udaju iz bjesa da bi kaznila bivšeg, a isto tako sam siguran da danima ne liju suze zbog propale veze od godinu dana... Zato ti savjetujem da prestaneš ako misliš s tim da me isprovociraš ... Treba da znaš da i moje strpljenje ima granice!!! " Okrenuo si i dok je izlazio dobacio je :" čekam te ispred, požuri se."

Sišla je u dvorište i ugledala oca i majku kako pričaju s Mahmudom dok su im prilazili Abir i Romi, ljubazno su se pozdravili dok je ona zbunjeno hodala u njihovom pravcu, bila je zahvalna majci koja ju je odmah uzela u zagrljaj jer nije bila sigurna da će imati snage još jednom da pogleda Romija... Nakon majke otac ju je zagrlio i došapnuo rječi od kojih je ostala u šoku:" Budi sretna što si se udala za nekog kao Mahmud... Nisam siguran da bi neko drugi na njegovom mjestu mirno posmatrao kako ti bivši bez imalo srama dolazi u dvorište sa ženom!!!" Odvojila se od oca i kao da nije osjećala tlo pod nogama koračala je prema autu držeći Mahmuda pod ruku... Okrenula se kad je sjela na suvozačevo mjesto i vidjela kako majka sa suzama u očima dobacuje Mahmudu:" Čuvaj je sine ... I dodjite nam, nemoj da vas budemo željni..."
Čula je Mahmuda kako joj nešto odgovara dok je sjedao na mjesto vozača ... Vožnja je trajala nepuni sat vremena jer je on vozio malo brže nego je bilo dozvoljeno, kao da se gušio u ovako malom prostoru sa njom na dohvat ruke udaljenu od sebe... Nije ništa rekao ček je nije ni pogledao, pogled je držao na cesti ispred sebe ...Parkirali su se ispred Američke ambasade i dalje je nije pogledao samo je dok je izlazio dobacijo:" Idemo po tvoj pasoš , trebaš da i ti podješ ..."
Osjetila je njegovu ruku na donjem djelu ledja kad su im otvorili vrata dok im je on koliko je mogla da razumije rekao da ih očekuju da imaju najvljen dolazak... Ruka mu je i dalje bila na istom mjestu dok su pratili mladića koji ih je vodio kroz hodnik zgrade i pričao nešto o gradu u kojem je Mahmud živio u Americi... Ušli su u prostranu kancelariju sa velikim drvenim stolom za kojim je sjedio stariji čovjek sijede kose, ustao je i pozdravio se s njima sa širokim osmjehom, ponudio im je da sjednu i nešto za pit ali je Mahmud odbio i objasnio da su u žurbi jer imaju let za tri sata i da bi bio zahvalan ako bi odmah mogli da krenu...
Potpisivala je papire koje su joj pružili a Mahmud je vodio računa da svaki potpiše gdje treba... Uzeo je njen pasoš i smjestio u untrašnji dzep , pozdravio se i opet smjestio ruku na donji dio njenih ledja, dok se ona pozdravljala osjetila je kako mu ruka lagano klizi niz ledja, pogledala ga je upitno i on je maknuo ruku, imao je upitan pogled kao da je samom sebi postavio pitanje " šta radiš čovječe?!?"

Dok su išli prema autu nije više mogla da izdrži a da ga ne pita:" Imamo let??? Zar nismo trebali ostat ovdje dva dana???"
Osmjehnuo se i dok je sjedao u auto mogla je primjetit da je više nervozan nego ljut, pogledao je i rekao:" da trebali smo... Ali me nebi iznenadilo da se tvoj bivši pojavi i ovdje pa sam promjenio plan i Dani je već na aerodromu sa ostalim našim stvarima... Uspio je da nam pomjeri let i da ubrza tvoju vizu..."

Nije ništa rekla samo je oborila pogled jer se prisjetila šta joj je otac rekao ... Nije se imala pravo ljutit ni na njega ni na oca jer su bili upravu...