Zaboravi me

Treći dio

Osjećala je da i on krije mnogo toga od nje jer je spretno izmrdavao da odgovori na svako pitanje u vezi ljubavne prošlosti, nakon više pokušaja da bilo šta dozna dobila je odgovor "prošlost je najbolje ostavit tamo gdje i jest , u prošlosti... Jer prevrtanje po prošlosti oduzima vrijeme od sadašnjosti i zbog toga možemo propustit mnogo toga .."                                           

On nju nije pitao ništa , prepostavila je da mu nije bilo ni važno ili je smatrao da je premlada da ima ljubavne boli...Restali su se uz pozdrav i obećanje da će s vremena na vrijeme slati poruke u ovih pet mjeseci a ujedno će i donijet konačnu odluku da li će se vjenčati ili ne....
Možda bi odustala od svega da nije onog dana u šetnji zastala ispred radnje poznatog fotografa, velika reklamna tabla je bila popunjena slikama sa Romijevog vjenčanja , na svakog slici je gledao Abir kao da je ona blago ovog svjeta... Gušilo ju je , osjetila je da joj se srce popelo u grlo, i kao da joj se svjet ruši pred očima pala je na koljena i zajecala... Nije marila što su je prolaznici čudno gledali, neko je i zastao i upitao je da li je dobro, ali su svi odustali kad bi im odmahnula jednom rukom dok je drugom pokušavala da zaustavi krik... Nije sigurna koliko dugo je ostala tu na poločniku ali je uspjela konačno da se sabere i teškim koracima je polako hodala putem prema kući... Nije mogla da shvati da joj je zadao i posljednji udarac, zar je sve izmedju njih bilo s njegove strane laž i prevara... Pitanja u glavi su joj se nizala jedno za drugim , zašto se oženio s Abir? Zašto ona kad je dobro znao da je ona od kako se pojavila u njenom životu  na sve načine se trudila da joj oteža i zagorča život... Zašto je i on pored svega dozvolio da joj ona uzme i posljednju nadu da bude sretna???

Tu veče je preplakala, samoj sebi je pokušala da objasni i olakša ali sve je bilo uzalud, donijela je zaključak da ona više nema pravo na ljubav i sreću i da uzme ono što joj je život pružio, poslala je kratku poruku Mahmudu..."Javi svojima neka krenu s pripremama za svadbu i vjenčanje, ako se slažeš neka to bude na moj rodjendan!?" Ni sama nije znala zašto ali nekoliko dana nije provjeravala šta je dobila kao odgovor, sve dok se na vratima nije pojavio njegov brat i još neko od familije... Po naredjenju Mahmuda su došli da se dogovore oko detalja za vjenčanje ...Saznala je i to da će doći ranije nego je planirao jer mu je brat odustao od odlaska za Ameriku i odlučio da se oženi i ostane ovdje...
Sjedila je u svojoj sobi i kao što to često radi u posljednje vrijeme pokušavala je doznati nešto o Romiju i Abir....Razočarala bi se i uznemirila na svaku sitnicu, nije mogla da podnese ali ni da shvati da su sretni, kidalo ju je da Abir je bila ta s kojom je živio život kakvim je ona zamišljala da će živjeti njih dvoje...

U sobu joj je ušla majka i rekla da se spremi da je Mahmud javio da dolazi, razvukla je osmjeh i kimnula glavom, ni najmanje se nije iznenadila da nije osjećala ništa, čak se nije ni najmanje uzbudila... Posle one poruke nije mu se više ni javila niti je pogledala nekoliko poruka koje je on poslao , shvatila je da je odustao od pokušaja jer nakon tri poruke je i on prestao da piše ...

Isto hladno i bez emocija se osjećala kad je sišla i ugledala ga kako sjedi s njenim ocem udubljen u ozbiljan razgovor... Pogledi su svi bili na njoj kad je sjela pored oca , držala je pogled na krilu gdje su joj ruke nervozno pokušavale da se smire... Ništa nije rekla kad je otac predložio da se vjenčaju vjerski i da ona predje kod Mahmuda da živi, čula je majku kako opravdava oca dok je govorila da oni misle da ovako imaju više vremena da se upoznaju prije nego započnu zajednički život u Americi... Mahmud je rekao da se slaže s njima ali da konačnu odluku prepušta Reem ...Iznenadila ih je kad je ustala i rekla da joj jave šta su odlučili da se shodno tome može pripremit i hladno bez da je i pogledala Mahmuda ustala i izašla ...

I on je našao neki razlog da ode , prepustio je odluku njenom ocu, sve mu se činilo malo čudno... Nije mogao da shvati šta ona ustvari hoće , ona je bila ta što je pristala na brak i tražila da se vjenčaju na njen rodjendan a sad se ponašao kao da su je natjerali ... Neodlučnost je prepisao njenim godinama, ali svojim ponašanjem je dokazivala suprotno, način govora i njeno ponašanje je bilo mnogo zrelije ... Osjećao je da mu neće nimalo biti lako s njom ali po prirodi je volio izazov , sve što je bilo komplikovanije i nemoguće u njemu je budilo želju za borbom da to postigne, u ovom slučaju je to bila Reem ... I kao da se spremao na nemoguć zadatak sjeo je za sto i čekao brata koji ga je nazvao i tražio da ga čeka kod kuće jer ima nešto važno da mu ispriča ....

Blijedo je gledao brata , upijao je svaku riječ koju je čuo, sad mu je bilo sve jasnije ...Reem se udaje smo iz jednog razloga ..., iz očaja je pristala na brak , sad je bolje shvatio njeno hladno ponašanje , volila je drugog ...i za nju nije bilo razlike za koga se sad udaje ...

Nije joj smetalo što je Mahmud odlučio da ostanu pri orginalnom planu da se vjenčaju na njen rodjendan, i sedam dana nakon vjenčanja bi trebali odputovati ako sve bude kako su planirali...

U kući se već naveliko slavilo, Mahmud i njegovi su već od jutros sjedili u dvorištu , svi su se veselili što bi za nju trebao da bude najsretniji dan, samo je Reem stojala u vjenčanici i posmatrala svog budućeg muža , osim fizičkog izgleda ništa je nije privlačilo... Morala mu je dat kredit da se dobro brinuo o izgledu, ništa osim par sjedih nije pokazivalo da je zreo čovjek , udahnula je duboko i teškim koracima držeći ga pod ruku polako su prilazili vjenčanom stolu... Osjetila je paniku kad je shvatila da nema više nazad i da će za par minuta postati supruga totalnom strancu...