Zaboravi me

Peti dio

Sjedila je u hotelskoj sobi i čekala Mahmuda, misli joj nisu napuštala dešavanja u restoranu... Sigurna je bila da je znao da je bila u vezi s Romijem ali nije mogla da shvati od kud je znao, kad su se vidjali tajno ...Osmjeh joj se nakon dužeg vremena pojavio na licu kad se prisjetila kako je Mahmud na svako pitanje imao spreman odgovor i to takav da ih je ostavljao bez rječi i u šoku... A neprocjenjiv izraz lica im je bio kad im je dao odgovor na pitanje " Izgleda da je razlika u godinama poprilična izmedju vas .?" Mahmud se osmjehnuo i dok je spuštao poljubac na njenu ruku izustio:" Recimo da imam dovoljno godina da se brinem o Reem i da u našem slučaju ljubav nije pitala za godine..."

Pogledala je na sat i primjetila da je već odavno pala noć i da već satima sjedi sama u sobi... Nije znala gdje je Mahmud otišao ni kad se planirao vratit, kad su se rastali od Abir i Romija držeći se za ruku su ušli u lift, istog momenta kad su se vrata lifta zatvorila pustio joj je ruku i pomjerio se tako što je ostavio da stoji iza njegovih ledja , kad su ušli u sobu presvukao se nemareći za njom i bez rječi je izašao... Više puta je pokušala da mu se zahvali ali su joj rječi zamrle kad mu je ugledala lice, bjes mu je sjevala iz očiju a lice mu je bilo kameno... Izgledao je kao da će svakog trena da eksplodira...

Hodao je obalom i razmišljao o svemu, pokušavao je da ubjedi samog sebe kako su njegovi osjećaji prema Reem samo normalni zaštitnički osjećaji, i da bi svako na njegovom mjestu se osjećao isto... Zastao je i gledao uzburkano more , i on se osjećao isto, jaki talas je udarao od čvrstu stjenu isto kao što je njega udaralo direkt u srce kad se prisjeti kako je Romi gledao Reem... Bolilo ga je što je njeno srce prvo pripalo nekome ko to nije zaslužio, zapitao se da li će ikada zavoliti njega kao što je volila Romija...

Sjeo je u auto i otišao je da se zabavi van grada, često je odlazio na isto mjesto svaki put kad je dolazio u posjetu kući , ... Sjedio je za šankom i pričao sa starim drugom, nije mu morao ništa reći sam je čitao s njegovog lica razlog njegovog dolaska...Slušao je savjete ali ništa nije razumjeo jer mu je pažnju privukla djevojka koja je sjedila sama i gledala ga ravno u oči, nije se trudila da sakrije pogled otvoreno ga je pozivala da joj pridje... Iskoristio je priliku dok mu je drug izašao da obavi telefonski razgovor i pridružio se djevojci za stolom...Saznao je da je ovdje na poslovnom putu i da su joj ostale radne kolege već našli zabavu a da je ona odbijala da se zabavi jer je u ozbiljnoj vezi, ... Nagnuo je se na milimetar od njenog lica i rekao kako njemu nije izgledalo tako jer ga je odmjeravala od kako je došla , i da mu još uvjek nije rekla da ode... Pomjerila je se malo ustranu jer je shvatila da je malo i više nego pijan , ali to nije bio razlog što je odlučila da se udalji razlog je bila titanska burma na njegovoj ruci... Pratio je njen pogled i podigao ruku, palcem je pokazivao na burmu i s grčem na licu otvorio dušu totalnom strancu:" Imaš pravo ja sam oženjen... I to tek oženjen , juče nam je vjenčanje bilo , prije nego sam došao ovamo sam satima sjedio i gledao more jer sam pobjegao, da pobjegao sam jer više nisam mogao da gledam ženu koja se udala za mene jer se ljubav njenog života oženio drugom... A ja sam je branio od idiota i glumio sretnog muža , dok je on nju gutao pogledima, a što je gore od toga njoj to nije smetalo, uživala je , .. " Djevojka je ustala i otišla , ništa nije rekla, dok joj je pričao pojavile su joj se suze u očima , i kao da je ona bila ta o kojoj je Mahmud pričao samo je spustila novčanicu ispod svoje čaše i otišla ... A on je ostao da sjedi sam za stolom još neko vrijeme dok mu nije prišao drug i nakon više pokušaja ga uspio ubjedit da podje sa njim kući...

Brat ga je zbunjeno gledao kad ga je ugledao kako stoji nagnut na zid pored ulaznih vrata boreći se da ne padne ... Deni mu je ukratko objasnio da su bili na starom mjestu i da je Mahmudovo auto ostalo tamo, on nije znao u kojem su hotelu pa ga je zbog toga doveo kući...Mahmud je nešto nerazumljivo mrmljao dok ga je brat skoro pa unosio u kuću, smjestio ga je u sobu i poslao poruku Reem....

Zaspala je prije nego je dobila poruku od Abdulaha , kad se probudila shvatila je da Mahmud sinoć nije dolazio, znala je da je ljut i da mu treba vremena, a i njoj se sve nekako mutilo u glavi i stvaralo joj nemir...Pročitala je poruku od Abdulaha par minuta prije nego se Mahmud pojavio na vratima, izgledao je umorno , i dalje nije ništa govorio, uzeo je stvari iz ormara i otišao u kupatilo, lupio je jače vratima kao da je tim želio reći da ga bjes i ljutnja od juče nisu popustili...

Izašao je iz kupatila i zatekao praznu sobu, nije mu smetalo jer je imao potrebu da odspava i da se odmori.... Legao je na njenu stranu kreveta i kao da ga je opio njen miris istog trena je utonuo u duboki san....    

Hodala je parkom i prisjećala se svakog trenutka provedenog s Romijem... Svaka klupa i svaki cvjet su je posjećali na njega... Nije znala da li da ga mrzi ili da žali sebe  što mu je slijepo vjerovala, okrenula se jer je poželjela da što prije ode odavde i onako nije bila sigurna iz kojeg razloga i žašto se našla ovdje...Napravila je par koraka i zastala, osjetila je kako joj snažna ruka uhvati ruku i naglo povlači u stranu čula je dobro poznati glas ...
" Moji me osjećaji nikad ne varaju, tačno sam znao da ću te naći ovdje ..." - Bile su rječi koje joj je govorio Romi dok ju je pokušavao da privuče u zagrljaj...
Ni sama nije znala od kud je skupila snagu da ga odgurne od sebe i dok je prvila par koraka unazad da bi se udaljila od njega , ljuta i bjesna je glasnije nego je htjela rekla sve što je imala želju odavno da mu kaže :" Zašto nisam iznenadjenja da si toliko samouvjeren??? Ali ću te morati razočarati, ovdje sam jer sam htjela da posljednji put vidim mjesto gdje si mi rekao "zaboravi me" i to sam upravo uradila... Zaboravila sam te istog  trena, zaboravila sam sve tvoje laži , ali moram da priznam da sam ti zahvalna... Vidim pitaš se zbog čega !!! Pa mislim da si zaslužio da čuješ odgovor.. Zahvalna sam ti što si se pojavio u mom životu jer da nisi sad nebi znala koliko sam srećna žena što sam se udala za Mahmuda !!!I zato te molim učini i ti isto, zaboravi da smo se ikad sreli !!!"
Nije čekala više ni sekunde , okrenula se skoro trčećim koracima krenula u pravcu hotela, nije bila sigurna da Mahmud neće saznati za ovaj susret isto kao što je saznao i za njihovu vezu.