Zaboravi me

Četvrti dio

Lagano joj je dohvatio ruku ispod stola jer je primjetio da je uznemirena, kad ga je pogledala ravno u oči ugledao je izmješanu tugu i strah, nagnuo je glavu da drugi nebi čuli i izustio:"Još nije kasno...Ako si se predomislila dovoljno je da mi kažeš i odmah ćemo odustat iste sekunde.."

Zbunjeno je ćutala par sekundi a potom je skupila dovoljno snage da mu se nasmješi i lagano kimne glavom, tiho skoro nečujno je rekla:" Ne uredu je ... Samo sam umorna i nisam ljubitelj gužve .. Malo sam nervozna jer svi gledaju u nas..."

Uzvratio je osmjeh mada je znao da je slagala svaku rječ koju je upravo rekla... Znao je da se udaje za njega samo zbog Romija , brat mu je ispričao mnogo toga, nije siguran kako je doznao sve detalje i od koga ali mu je bio zahvalan, bar je sad znao razlog zašto je prihvatila da se uda...

Slavlje se završilo i njih dvoje su sjeli u auto koje je bilo spremno da ih odveze u hotel gdje su trebali provest nekoliko dana...To im je bio vjenčani dar od strica jer su oboe odbijali da odu na medeni mjesec, ni sa ovim se nisu složili ali su popustili kad su primjetili da ih čudno posmatraju ...

Vožnja autom je protekla u tišini, ona se nije usudila ni da ga pogleda, on je par puta uspio da baci pogled, izgledala je napeto , grickala je usne i rukama je skupljala vjenčanicu... Ispred hotela je pomogao da izadje , istog trena kad je stajala izvan auta je izvukla ruku iz njegove i s obe ruke je skupila vjenčanicu mada nije bilo potrebe , pognula je glavu i lijeno je koračala za njim... Ispratio ju je do sobe , otvorio joj vrata i rukom pokazao da udje , nesigurno je koračala izgledalo je kao da će svakog trena pokušati pobjeći ... Čula je njegove korake iza sebe ali nije čula da je zatvorio vrata, i samo što je bila spremna da se okrene čula je rječi:" Ovdje ti je ključ , stvari su ti donijeli i smjestili u ormar, ako ti bude trebalo nešto nazovi me... " Kimnula je glavom ali nije ništa rekla jer je čula kako je izašao i zatvorio vrata... Stajala je tako neko vrijeme i osluškivala , htjela je da bude sigurna da je stvarno otišao i da je ostala sama...
Dugo joj je trebalo da se oslobodi vjenčanice , bila je malo i zbunjena, nije očekivala da će je ostaviti samu, očekivala je da će zahtjevati da obavi svoju dužnost žene , nije znala razlog a nije je ni zanimalo sad mu je bila zahvalna...

Lagano je otvarala oči , nije bila sigurna da li je budna ili još spava , osjetila je miris cigarete i skoro pa je skočila iz kreveta, ostala je da stoji kao stub kad je ugledala Mahmuda kako sjedi pored otvorenog prozora, bio je okrenut na suprotnu stranu od nje i nije je vidjeo, iskoristila je priliku i dobro ga odmjerila, imao je raskopčanu košulju i zavrnute rukave , naslonjen je bio laktom na stolicu i istom tom rukom je pridržavao glavu dok mu je cigareta bila skoro izgorjela, u drugoj ruci koju je opušteno držao na krilu imao je praznu čašu... Povukao je posljednji dim cigarete i okrenuo se da je ugasi, osmjehnu se krajem usana kad ju je ugledao kako stoji blijeda kao i spavaćica koju je imala na sebi... Spustio je čašu pored pepelnice i ustao, nesigurno je stojao na nogama i mogla je da shvati da je poprilično pijan, to ju je uplašilo ali on kao da je razumio njen strah dok je prolazio na drugu stranu kreveta kroz osmjeh je malo nejasno rekao:"Nema potrebe da se plašiš... Čekao sam da se probudiš pa da ja mogu malo da odspavama... Nisam neko ko će te uzeti samo zato što smo vjenčani... To ćemo prepustit vremenu i tebi, kad budeš spremna da mi budeš žena ...." Nije ga više ništa razumjela jer je već bio zaspivao i svaka druga rječ je bila više mrmljanje, stajala je i dalje sve dok nije čula kako umjereno diše tad je shvatila da je zaspao...

Dugo je provela u kupatilu, izašla je i kao da joj je laknulo kad je primjetila da još uvjek spava, pogledala je na sat i vidjela da je podne već odavno prošlo, javio joj se stomak kao da protestuje jer ni juče a ni predhodnih dana nije jela samo nešto malo dovoljno da je drži na nogama... Uzela je svoju torbu i provjerila navčanik imala je i više nego dovoljno novca da sidje u restoran hotela i dobro se najede...

Probudila ga je glavobolja, smetala mu je svjetlost i zbog toga mu je trebalo malo vremena da razbistri pogled i misli, pogledao je po sobi i shvatio da je sama, ugledao je otvorena vrata kupatila i osmjehnuo se sad je bio još sigurniji da je totalno sam... Pred očima mu se pojavi slika nje u providnoj spavaćici , kao da je želio da što prije zaboravi rukama je prekrio lice i prstima trljao oči... Vodio je borbu sam sa sobom, ipak je bio muškarac koji je imao potrebu, prošlo je nekoliko mjeseci od kad se razveo od Michelle , i od razvoda s njom nije bio u intimnoj vezi, i kao da sam sebe proziva dok je išao prema kupatilu promrmljao je :" Eh da te vidim kako ćeš da izdržiš i koliko dugo!!!"

Odlutala je s mislima dok je ispijala čaj, bio joj je već treći po redu, nije ni primjetila da samo dva stola od nje sjede Romi i Abir... Tek kad je čula Mahmuda kako je doziva dok je prilazio stolu, pogled joj se zaustavio na njima... Zbunjeno i iznenadjeno je gledala sve dok joj Mahmud nije prišao i spustio lagan poljubac u obraz, iskoristio je priliku i dok se odvajao od nje prošaputao:" Opusti se mislim da te nisu prepoznali.." Podigla je obrve i upitno pogledala u njega, ništa joj nije bilo jasno... I samo što je Mahmud sjeo pored nje Abir je skinula naočale i uplakana pogledala prema njima, otvorenih usta je prilazila njihovom stolu i vukući Romija za ruku malo glasnije izustila:" Nemogu da vjerujem, pa to si stvarno ti Reem... Sinoć sam doznala da ti je svadba ali sam provela vrjeme kod oca u bolnici imao je tešku operaciju ali se sve završilo dobro... Mislila sam te danas posjetiti i čestitati ali nisam sigurna bila da li ćeš ići na medeni i šta već..." Reem je gledala malo zbunjeno ali je Mahmud sredio situaciju, pružio je ruku prvo Romiju pa onda Abir i s osmjehom rekao:"Ja sam Mahmud, drago mi je da je sve završilo dobro s tvojim ocem...A evo možete nam se pridružit ako želite jer smo ovdje još dva dana i posle idemo na vječni medeni za Ameriku..." Reem je očekivala da će Romi odbit ponudu i naći način da se udalje ali on je upravo uradio suprotno, sjeo je i to na stolicu do nje i započeo razgovor sa Mahmudom... Osjetila je da joj postaje tjesno u sobstvenoj koži ali je popustilo kad je Mahmud spustio ruku na njenu i izprepletao prste s njenim, drugu ruku je držao naslonjenu na njenu stolicu i igrao se pramenom njene kose... Ona se osmjehnula Abir i skoro da se ugušila na dah koji joj je zastao u grlu kad je Romi upitao:" Koliko dugo se poznajete kad ste se vjenčali iznenada???"
Mahmud se osmjehnuo pogledao je Reem u oči pa pogled prebacio na Romija i gledajući ga skupio je oči i rekao:" Poznajemo se dugo, više od dvi godine... Nije iznenada vjenčanje je bilo zakazano odavno samo smo čekali da napuni 18, a i trebalo mi je godinu i više da je ubjedim da ostavi drugog i shvati da ipak pripada samo meni!!!"