11.08.2018.
Vratila su mi se secanja tek tako
Navikla sam. Vracaju mi se svakog dana
Vetar mi ih je ugurao u glavu polako
I odjednom mi se ucini da sam tu samaA nisam bila. Ali postojalo je to prazno mesto
Koje sam s mukom pretocila u stih
I trudih se da ne mislim na tebe cesto
Ali bilo je teze nego sto zamislihVerovatno je to bila samo prasina
A ne prava iskrena suza u mom oku
U usima mi je vladala glasna tisina
Dok sam sve nade pruzila tom skokuKoji me je trebao od tebe odvojiti
Ali je brzina cinila suprotno sasvim
Uspomene su nas zelele opet spojiti
Ali mi nismo vise bili isti timVidela sam tebe pred svojim ocima
Iako si zapravo bio ko zna gde
Nista od toga smisao nije moglo da ima
A ipak mi je bilo vazno to sveBrzo sam se vratila u stvarnost lako
Pusta secanja odose od mene
Nema smisla da se sada pitamo kako
Kada su od nas ostale samo uspomene#N
![](https://img.wattpad.com/cover/158211678-288-k960099.jpg)
YOU ARE READING
Pesme koje sam mu pisala
PoetryMislim da je red da opravdam svoj username. Ovo su stihovi koje sam posvecivala njemu. On ih nikada nije procitao, verovatno nikada i nece, ali to ne znaci da svi ti stihovi trebaju biti zaboravljeni. Svako slovo je satkalo moje srce licno, u nale...