25.08.2018.
Zelja za razgovorom rasla je u meni
Iako sam ja ona koja je hladna
Znala sam da nista nece da se promeni
Ali nekako sam zagrljaja jos bila gladnaI bila je to jedna jako cudna noc
Toliko mnogo ljudi, toliko mnogo promena
Kao Pepeljugu, ogranicavala me je ponoc
Da ga slucajno vidim nije bilo vremenaNa trenutke mi je i falilo moje predgradje
Doduse, falilo je i ono sto mi je on bio
Mnogo komesanja, previse svadje
A ovde me je svaki pokret dalje odvlacioPogled mi je lutao kroz nepoznatu masu
Bese lepih lica, al nijedno njegovo nije
Zaboravila sam mnogo kad me muzika zasu
Ali sve se vraca kad srce poce snaznije da bijeUkrasti jos samo jedan poljubac od njega bih htela
Mozda bih time stvorila bespotrebne gluposti
Ali znam, savrseno dobro znam da ne bih smela
Gusila bih se u sopstvenoj bezosecajnostiSrce mi jos jednom zakuca prateci njegov ritam
Iako mi mozak govori da uopste nije toga vredan
Imam zelju da razgovaramo, imam zelju da pitam
Ali sta ako se omakne i ukradem ti poljubac jedan#N
YOU ARE READING
Pesme koje sam mu pisala
PoetryMislim da je red da opravdam svoj username. Ovo su stihovi koje sam posvecivala njemu. On ih nikada nije procitao, verovatno nikada i nece, ali to ne znaci da svi ti stihovi trebaju biti zaboravljeni. Svako slovo je satkalo moje srce licno, u nale...