16.09.2018.
Krades me tako od same sebe
Mi smo pobedili cak i kraj
Kazes da fali ti da budem kraj tebe
A ja opet tonem u tvoj zagrljajPricas mi kako ti dosadjuju ljudi
I kako si zato da dodjem zvao
Tu pored mene uvek tako budi
Koliko mi znacis nisi uopste znaoSmeh je postao sladji od svih reci
Srce postade takvih razgovora zedno
I zaista nista izmedju nas nece da se ispreci
Kada se ovako drzimo zajednoPitam te je l se to neko mene uzeleo
Treptalo je nad nama nebo tamno
Znam da me pustiti ni minut nisi hteo
Krao si moje vreme besramnoOslonjena o tvoje rame sanjala sam o nama
Cak je i tisina sa tobom posebna nekako
Malo i pricasmo o nekim daljinama
Koje znam da mozemo osvojiti lakoGledasmo nase ruke onako spojene
U nemim pogledima smo se gubili
Osecah ko da su iskre letele oko mene
Kada god bismo se ceznjivo poljubiliA falili smo jedno drugom, nismo krili
Nikad srecnija ne bih sto si moj
Zagrljeni tako dugo smo bili
Drzeci se za ruke na klupici drvenojOsecah se ko da se odvajam od tla
Mnogo vremena si mi tada ukrao
Grleci me na blesku ulicnog svetla
Koliko si mi falio, stvarno nisi znao#N
YOU ARE READING
Pesme koje sam mu pisala
PoetryMislim da je red da opravdam svoj username. Ovo su stihovi koje sam posvecivala njemu. On ih nikada nije procitao, verovatno nikada i nece, ali to ne znaci da svi ti stihovi trebaju biti zaboravljeni. Svako slovo je satkalo moje srce licno, u nale...