Elevator➵J.M. - Prevod na srpski ● ON HOLD

1.Nisam raspoložen za fotografije

j e d a n

Velika jabuka. Nju Jork. Grad koji nikad ne spava. Razmišljala sam dok sam sjedjela u taksiju. Ne razumijem tu buku.

Uvjek sam slušala priče o NYC. Slušala sam o tome kako je magičan. Poznavala sam lude koji su živjeli svoje snove ovdje. Ali ja jednostavno ne znam da li je tako dobar. Došla sam ovdje tražeći novi početak i zato što mi prijateljica dopušta da ostanem sa njom. Moj život nije bio tako zanimljiv. Imala sam dobrog dečka u srednjoj, ali smo se rastali zbog daljine na koledžu i od tada nismo pričali. Ostala sam u kontaktu samo sa jednim drugom iz srednje, ali on je poznat pa ne pričamo previše. Najdepresivnija stvar mislim da je to što sam doživjela vrh emocija u srednjoj.

"Izadji." ljut taksista je rekao kada se auto zaustavila. Dala sam mu novac i zahvalila se, ne obraćajući mnogo pažnje na njegovo ponašanje.

Izašla sam i udahnula zagadjen vazduh. Moje uši je napunio zvuk sirena. Ušla sam u neboder koji moja drugarica zove domom.

"Ja sam Amber Thompson, pozovite Kiru Darnell." rekla sam, nije mi bio prvi put ovdje, znam protokol.

Vratar je klimnuo glavom i ja sam produžila do lifta u isto vrijeme kao i neki visoki momak braon kose. Deluje veoma poznato, ali ne mogu reći ko je tačno. Veoma poznato. Onda se okrenuo, ali odmah stavio ruke preko lica, tako da sam ga jedva vidjela. Svake sekunde sam sve sigurnija ko je to.

"Možete li molim vas da pritisnete 10?" pitao je umorno. Jedva sam se zaustavila da ne vrisnem. To je isti glas koji sam slušala mnogo noći. Glas koji sam željela čuti svako jutro.

"Naravno, Jonah." rekla sam, i pritisnula dugme, usput sam pritisnula i 11. "Lijepo je vidjeti te opet."

"Nisam raspoložen za fotografije." rekao je uz uzdah, navalivši se na zid prije nego što je ptvorio oči.

"Neko misli visoko o sebi." rekla sam "Vjeruj mi imam puno naših fotografija.

"Čekaj, Amber?" pitao je, prepoznavši moj glas.

"Hej Jonah." rekla sam sa toplim osmjehom dok me grlio. Nisam shvatila koliko su mi nedostjali njegovi zagrljaji. Nisam shvatila mnogo stvari, čini se.

"O, vau. Kako ti je?" pitao je i prošao rukom kroz kosu uzbudjeno.

"Dobro. Malo sam neuspjeh, ali ti zasigurno nisi!" dodala sam, fokusirajući se više na njegovu super karijeru nego na moju tužnu. "Vidi mene, pričam sa najvećom zvijezdom muzičke industrije!"

"Pa, ne baš najvećom." rekao je stidljivo.

"Da, u pravu si. Daniell je vjerovatno veća od tebe." rekla sam, prisjećajući se plavo-okog dečka sa kojim sam i dalje u kontaktu.

"Jesi li i dalje u kontaknu sa njim?" pitao je "Jesi li u kontaktu sa bilo kim iz srednje?"

"Da, u kontaktu sam sa Danielom ali ne pričamo baš puno. Što se tiče ostalih" rekla sam "Ne baš."

"Pa, Daniel, Corbina i Jack žive u ovoj zgrad!" rekao je srećno.

"Nema jebene šanse!" rekla sam, šokirano. Koje su mogućnosti da svi žive u istoj zgradi.

"Pa, Cobrina se sad uselila." Jonah je rekao "I vjenčali su se."

"Znam, čula sam!" rekla sam entuzijastično "I neki magazini pišu da ti imaš djevojku." dodala sam i gurkala ga ramenom, igrajući obrvama.

"Pa, u pravu si." rekao je kad su se vrata ifta otvorila "I ti je znaš."

"Kako bih je ja--" počela sam pitanje ali je poznati dosadan glas pozdravio Jonahu.

"JoJo Bear!" Lavander je vrisnula "Nedostajao si mi puno!"

"Eto kako." odgovorila sam sama sebi "Ćao Lavender."  Ne mogu da vjerujem da se njoj vratio. Mislim zbog nje je bio jadan na posljednjoj godini. Ali možda sam bila u krivu. Bila sam u krivu oko puno stvari te godine.

"Ćao Amber!" rekla je previše uzbudjeno "Prošlo je tako dugo vremena!"

"Ne dovoljno dugo!" rekla sam sa lažnom srećom, ne prihvativši njen zagrljaj.

"Amber, ljudi se mijenjaju." Jonah je rekao.

"Da, mijenjaju se." rekla sam i izašla iz lifta "Ali se ne preokrenu." dodala sam i vrata lifta su se zatvorila iza mene.

Išla sam do Karinih vrata i pokucala uzbudjeno. Veoma sam uzbudjena što ću živjeti ovdje, sa jednom od mojih najbližih prijateljica takodje!

"AMBEEEER!" Kara je viknula i obmotala me u jak zagrljaj.

"KARAAAAA!" viknua sam, kopirajući je.

"Udji!". rekla je, uhvativši moje torbe. "Povešću te do tvoje sobe i povšću te u mali obilazak."

"Ok." rekla sam zahvalna na distrakciji od onog maloprije.

"Deluješ neraspoloženo." rekla je znatiželjno "Šta je bilo?"

"Uvjek si obro procjenjivala moje emocije." rekla sam sa osmjehom "Samo sam naišla na starog prijatelja."

"Pričaj mi više." rekla je, ostavivši moe stvari u sobu.

Ispričala sam joj kako smo se upoznali, kako su me proomjenili, kako smo otišli i kako smo ovdje. Bila je to duga priča koja je čekala da bude rečena. To je isto priča koje je donjela mnogo promjena na način na koji razmišljam. Predpostavljam da nikad nisam istinski prestala da volim ove momke. Oni su bili jedini prijatelji koje sam imala duže vrijeme. On je bio onaj kojeg sam zapravo voljela. Ali ta osjećanja su stara; previše je kasno da se vatra rasplamsa čak i ako ima  varnica.

Ayy! Vau dugačak dio za početak. Znam da imate puno pitanja i ona će vremonom biti odgovorena. U medjuvremenu glasajte i komentarišite.

Tija❤❤