9. Nemoj

342 10 0
                                    

d e v e t

"HEJ." REKLA SAM, POLAKO SE OKRENUVŠI prema njemu. Izgledalo je kao da je ostario 50 godina za 5 minuta. Oči su mu bile uvučene i usta namrštena. Borba izmedju svjetla i mraka sijala je kroz njegove oči. "I bilo je dobro. Definitivno ne najbolji sastanak na koji sam bila." Bol mu se na sekund mogla vidjeti u očima. (bish what)

"Hej." odgovorio je. Oči su mu izgledale čistije na sekund. "Vidi, stvarno nisam trebao da dolazim ovamo. Žao mi je, ne znam šta je ušlo u mene." Pogledao me i okrenuo se, spreman da ode.

"Čekaj." rekla sam, stavivši ruku na njegovo rame. "Nemoj." Polako, okrenuo se i pogledao me upitno. "Mislim da moramo da popričamo o nekim stvarima."

Odjednom, njegove oči postale su ledene. "Ne, nemamo."

"Da, imamo." formalno sam odgovorila. "Vidi, zna da se čini kao da se sve promjenilo, ali nije. Neke stvari su iste. Znam da zanš to."

"Zato ne mogu da pričam sa tobom. Da li imaš ideju koliko je teško od kad si došla ovdje?" pitao je, njegov glas postajao je glasniji. "Bilo koju ideju koliko je teško da odolim onome što osjećam i što sam osjećao? Bilo je toliko teško da samo živim svoj život i ne odem tebi. I Simon- to je teže od bilo čega drugog." rekao je sa uzdahom na kraju. "Bilo je prokleto teško."

"Znam." odgovorila sam smerno. "Jer iskreno, bilo je teško i meni takodje." dodala sam gledajući ga u oči. Te oči koje su zeleno-plavo-sive čudne boje. Ne znam šta mi je palo na pamet, ali sam počela da stojim na prstima. Baš kako sam radila svih ovih godina, da bih poljulja ove poznate usne. Bilo je... drugačije nego što je bilo. Ali ne loše drugačije. Samo drugačije. Posle svega, sve ostalo je drugačije takodje.

"Ne mogu." rekao je i udaljio se.

"Znam." odgovorila sam. "Mislim da ne bismo trebali da pričamo do turneje."

"Slažem se." rekao je dok su mu oči suzile. Ovo je teško. "Ne možemo da povrijedimo nekoga." okrenuo se i otišao. Znam da bih i ja trebala da seokrenem i odem, ali ne mogu. Ne mogu da zadržim sebe od gledanja u njega. Ne mogu da prestanem da gledam svoje neuspjehe. Ne mogu da prestanem da gledam ono što nisam trebala ostaviti iza sebe.

Klimnuo je glavom nakon što je ušao u lift. Čak i sa tolike razdaljine mogu vidjeti tugu koja pliva u njegovim očima.

[]  

"PROBUDI SE!" Daniel je vikao dok je manja osoba počela da mi skače po krevetu.

"Ko vas je pustio unutra?" pitala sam mrzovoljno i okrenula se.

"Kara." Quinn je rekla kad je prestala da skače. "Hajde! Ustani, imamo puno toga da radimo danas!"

"Kao spavanje." odgovorila sam, ne baš zabrinuta oko činjenice da se ovo dvoje odraslih osoba ponaša kao da imaju pet godina.

Osjetila sam kako me dvije snažne ruke dižu sa kreveta i bacaju na pod. Srećom, bacila sam nekoliko jastuka tokom spavanja pa sam imala blagi pad. Polako , moj mozak je počeo da funkcioniše i ustala sam. 

"Dobro! Pustite me da se presvučem." rekla sam mrzovoljno. "Biću nazad negdje izmedju sad i naveče."

"Ako ne izadješ za 10 minuta, šaljem Quinn tamo."  Daniel je rekao. Jednostavno sam prevrnula očima, ne sjećajući se jučerašnjih dogadjaja.

Ayy! Prvi dio u ovoj godini, ali ako mene pitate loš početak godine za Amber i Jonahu. Pa, moraće da se nose sa tim kako znaju i umiju.

Q: Kako ste vi proveli doček ove Nove 2019 godine?

A: U krugu prijatelja, neprospavano, ali interesantno najblaže rečeno.

Tija ❤❤

Elevator➵J.M. - Prevod na srpski ● ON HOLDWhere stories live. Discover now