d v a
"MOGU LI SAZNATI GDJE Corbyn Besson i Christina Marie stanuju?" pitala sam vratara ubrzano. Sinoć sam odlučila da ću što prije pokušati se de nadjem sa svima.
"Pa, Christina Besson i ne. Nije mi dozvoljeno da dajem nikakve privatne informacije." mladi vratar je rekao "Izvini."
"Nema problema." uzdahnula sam.
"Kako se zoveš?" pitao je.
"Amber." skeptično sam odgovorila.
"Simon. Ili samo Si skraćeno." rekao je sa malim osmjehom.
"Pa, Si, vidimo se." rekla sam sa osmjehom i izašla.
ON JE SLADAK! Moj mozak je viknuo čim sam izašla.
Prevrnula sam očima zbog svojih misli i nisam ni shvatila gdje hodam dok se nisam sudarila sa nečijim grudima.
"Tako mi je žao!" izvinila sam se "Nisam gledala gdje idem i-- čekaj Daniel?"
"Amber? Prošlo je toliko dugo od kad sam te vidjeo licem u lice!" Daniel je rekao, i zagrlio me.
"Nemaš pojima koliko puta sam to čula od juče ujutru." rekla sam sa osmjehom.
"O, jesi li se srela sa nekim iz gupe?" pitao je.
"Da, Jonahu i Lavender." rekla sam, i ispljunula njeno ime kao otrov.
"I meni je to smetalo takodje." priznao je "Ali ovo je Quinn." predstavio je nisku plavušu pored sebe.
"Hej! Ja sam Quinn kao što me Daniel predstavio. A ti si ta poznata Amber." rekla je sa osmjehom "Čula sam toliko toga o tome šta ste radili na četvrtoj godini."
"Pretpostavljam da sam na neki način postala poznata." rekla sam sa osmjehom. Teško je kad te podsjećaju koliki si neuspjeh. Ja sam samo luzer u pozadini. Onaj koji nije promjenio svijet. Onaj koji nikome ništa ne znači.
"Pa, bilo je lijepo sresti te, ali imamo planove." Daniel je rekao. "Povešću te da se pozdraviš sa ostalima uskoro. Imaš moj broj, zar ne?"
"Da." odgovorila sam.
"Daj da ti i ja dam svoj." Quinn je rekla i ispružila ruku za moj telefon. Dala sam joj ga i brzo je unjela svoj broj. "Bilo je tako lijepo upoznati te, Amber. Nadam se da ćemo biti dobre prijateljice!"
"I ja. Čak nisam sarkastična." rekla sam. Quinn se stvarno čini dobra. Istinski. Ali možda malo previše fina. Znam da to nije problem, ali ja uvjek imaqm problem sa prefinim ljudima.
Uzdahnula sam i šetala gradom, razmišljaući šta ću da radim ovdje. Kara me je već povezala sa nekom kompanijom za koju ću potpisati ako im se budem svidjela, ali se ne osjećam ispunjeno. Nemam prijatelje, a ovo je veliki grad. Opisala bih osjećaj kao bespomoćnost ili samoća.
Dok sam prolazila gradom, razmišljala sam o svojoj prošlosti.
Razmišljala sam o Jonahi.
Razmišljala sam o našem prvom poljubcu.
"Samo me gledaj." rekla sam sa zlim osmjehom i zgrabila prvu facu koju sam mogla i stavila usne na njegove.
Trebalo mi je sekunda da shvatim da je to Jonah, i njemu da predje preko šoka i uzvrati poljubac. Nasmijala bih se ali neću jer znam da bi to previše odalo. Ostali smo tako nekoliko sekundi, njegova faca u mojim rukama i naše usne spojene, prije nego sto smo se odvojili.
"Poljubila sam ga, nismo zajedno." rekla sam i pokazala na Jonahu i mene.
Vidjela sam svima šokirane face i uspjela da ne pobjegnem.
"Dobro!"Callie je rekla i otišla. Zvuk njenih štikli kao muzika za moje uši.
Onda sam se vratila u stvarnost.
Stvarnost u kojoj smo se Jonah i ja poljubili.
I nisam to mrzjela.
Ustvari svidjelo mi se.
Sjebala sam.
"Pa, Amber." Jack je rekao sa zlim osmjehom.
Nasmijala sam se kad sam se sjetila Jackove face.
Sjetila sam se mog i Jonahinog razgovora na plesu.
"Reci mi nešto o sebi. Ne znam toliko toga o tebi." rekla sam.
"Umm, ok. Moje ime je Jonah Marais Roth Frantzich, volim pse, i zaljubljen sam u jednu brinetu koja mi je promjenila svijet." rekao je, na šta sam ja pocvenjela.
"Ja sam Amber Thompson, volim pse i čokoladu, i moj svijet se promjenio od kad sam došla ovdje. Želim da vjerujem da je na bolje." rekla sam sa osmjehom.
"Pa, da li je ovo bolje?" pitao je, njegove usne su dotakle moje.
Sjetila sam se dana kada naš je otac ostavio jer je varajuće kopile.
"ŠTA RADIŠ!?" viknnuo je glas iza oca.
"Šta misliš?" pitao je i okrenuo se.
"Mislim, izlazi iz moje proklete kuće, Raymnd. Rekla sam ti sinoć!" rekla je, pokazujući na vrata.
"Tvoje kuće?" pitao je hodajući prema njoj, dok smo se Jonah i ja zabrinuto pogledali "Jedino što ja vidim da radiš jeste da sjediš na dupetu."
"Molim!?" viknula sam. "ONa je arem tu za svoju djecu. Nešto što ti nikad nisi mogao. Ona je najbolja majka za kakvu mogu da tražim, ali ti nisi najbolji otac."
"Reci mi, ko donosi novac?" pitao je, podižući obrvu "Misliš da mi se svidja da budem van cjeli dan."
"Sa Lauren?" mama je rekla.
"Šta?" pitao je.
Nikad nisam prešla preko tog dana. Mislim zasigurno, preboljela sam to na neki način, ali nikad nisam prestala da ga mrzim. Kada bih mogla da vratim taj dan udarila bih ga. Sjebao je priliku mom maom bratu da odrasta uz oca koga je briga. Učinioje da budem tužna na hiljadu načina. Ponekad kad je svraćao kući nikad se nije dobro završilo. I nikad nije bio trijezan. Samo bi ušao u kući i krenuo da viče. Ponekad bi udario mene ili mamu. Jednom je udario Lucasa. To je bio posljednji put da je svratio. Uvjek je govorio da sam jaka. Odlučila sam da mu pokažem malo te snage.
Dan je prošao i vratila sam se u zgradu.
"Hej Simone." rekla sam "Uzgred, možeš da me zoveš 'Bambi' skraćeno, ako želiš."
"Prihvatiću tu ponudu, Bambi." rekao je saosmjehom i nasmijala sam se njegovoj dobroti kad su se vrata lifta zatvorila i razdvojila nas.
Ayy! Znate koliko sam se mučila sa sve ovo napišem. (kopiram iz predhodne knjige lol) Cjenite trud glasajte i komentarišite!
Tija❤❤
YOU ARE READING
Elevator➵J.M. - Prevod na srpski ● ON HOLD
FanfictionAmber Thompson i Jonah Marais ukrsete puteve u slučajnom liftu, u slučajnom gradu, u slučajno vrijeme, ali njihov kraj nije tako slučajan. "Love you can't control it. Just blow on the dice and roll it."
