•27•

2.2K 89 53
                                    


"Nema potrebe za nervozom. Sve će biti okej", Danilo mi se osmehne i spusti svoju desnu ruku na moj struk, dok levom gura Andreina kolica.

"Kako da ne budem nervozna? Upoznavanje sa roditeljima nije mala stvar", izgovorim i dalje nervozno, zbog čega se on nasmeje.

"Svidećeš im se sigurno. A i koga uopšte briga za njih. Bitno je da se ti meni sviđaš i da ja tebe volim, a ostalo je nevažno", uspem samo da se nasmešim, jer se već nađemo ispred kuće njegovih roditelja.

Vrata se otvore, pa ugledam nasmejanu stariju ženu, za koju bih po crtama lica rekla da mu je majka. Pozdravi se s Danilom, pa se uz blistav osmeh okrene ka meni.

"Tako mi je drago da te upoznajem. Čula sam od Danila mnogo toga", čvrsto me zagrli, a ja zbunjeno pogledam Danila. On samo slegne ramenima i osmehne mi se.

Nakon što se odvoji od mene, priđe kolicima. Oduševljeno posmatra Andreu, a meni srce ubrzano lupa. Šta god Danilo rekao, istina je da je ovo zapravo jako stresno za mene, jer bih volela da se svidim njegovim roditeljima.

"Kako je medena. Ima iste oči kao ti", okrene se očarano ka Danilu, dok u naručju drži Andreu. On je podseti da ne treba da stojimo pred kućom, pa nam se ona rasejano skloni s puta.

Spusti ruku preko mojih ramena, pa me povede ka nekoj prostoriji, najverovatnije dnevnoj sobi. Unutra zateknemo Danilovog oca i Danilo prvi priđe da se pozdravi s njim, a mene pusti da stojim i posmatram ih.

Nakon što se on pozdravi, dođe red i na mene. Nikad u životu nisam bila ovako nervozna. Osečam se kao da sam na procenjivanju.

Kratko se pozdravim, pa se približim Danilu, jer se tu nekako osećam sigurnije.

I njegova mama se pojavi u dnevnoj, s Andreom u naručju i ogromnim osmehom na licu.

"I tata, šta kažeš?", Danilo ga veselo upita, nakon što spusti svoju ruku na moj struk i privuče me sebi, kao da nismo pred njegovim roditeljima.

"Sviđa mi se više nego ijedna tvoja devojka do sad. Lepo si ti odlučio da se skrasiš", osmehne mi se, a ja spustim pogled sva rumena.

"Pogotovo što navija za Zvezdu. Konačno se i ti opametio", na ovo počnem da se smejem, dok Danilo prevrće očima. Njegova majka prostreli pogledom oca, stavši tako u odbranu svog sina. Rekla bih da je mezimac.

"Zašto nam nisi rekao da ćeš postati otac?", sad ozbiljno pogleda sina, a nas dvoje se zgledamo. Ne možemo reći istinu. Ne bi baš lepo zvučalo da im ispričamo kako je sve počelo.

"Zato što nisam ni ja znao. Otišao sam u Sevilju neposredno nakon što je Tijana saznala da je trudna i nije stigla to da mi kaže. A složićemo se da to baš i nije za za preko telefona", Danilo se uozbilji, dok se ja ponovo crvenim.

"Ali je zato za preko novinskih naslova", okrenem se ka vratima i ugledam devojku malo stariju od nas, kako me namršteno posmatra.

"A evo i moje sestrice", Danilo se pomalo ironično osmehne pa joj priđe da se pozdravi s njom.

"A ovo je moja devojka, Tijana", predstavi me uz blistav osmeh, a ona samo skloni pogled s mene i okrene se ka njihovoj majci. Ovoga sam se i plašila. Primetim kako se Danilo iznervirao, ali i dalje ništa ne govori.

Iako je mene jedva i pogledala, Andrei se ipak osmehne i uzme je u svoje naručje.

"A ovaj mali slatkiš je?", okrene se ka bratu uz osmeh, ali je on i dalje rezervisan prema njoj.

"Naša ćerka Andrea", samo klimne glavom i vrati svoju pažnju Andrei. Čim primeti koliko mi je neprijatno isprepliće naše prste i osmehne mi se u znak podrške. Čak i njegovi roditelji deluju iznenađeno zbog ovakvog njenog ponašanja.

"Pa kako ste se vas dvoje upoznali?", cinično nas pogleda, a nas dvoje se ponovo zgledamo. Očito da je propratila novinske naslove i sad želi da i nihovi roditelji saznaju istinu. Sasvim se spetljam, jer ne znam šta bih rekla, ali Danilo preuzme odgovornost.

"U izlasku. Ja sam bio sa svojim prijateljima, ona sa svojim prijateljicama i tako smo se upoznali. Već na prvu sam znao da će ceo svet da mi promeni", osmehne joj se i dok se njihovi roditelji tope na njegove slatke reči, njegova sestra prevrće očima.

"I odmah ste se smuvali?", nastavi sa potpitanjima, a roditelji je pogledaju zbunjeno.

"Čemu sve ovo? Ostavi brata na miru", njihov otac stane u našu odbranu, ali ga Danilo zaustavi.

"Ne, tata, u redu je. Jedino mi nije jasno zašto moja sestra ni na minut ne može da bude srećna zbog mene", Danilo je pogleda ljuto, a meni je sve neprijatnije i neprijatnije, jer se svađaju zbog mene.

"Bila bih srećna kad bi ta tvoja veza bila prava", njihovi roditelji se uozbilje pa je upitaju o čemu priča, dok se ja tresem od nervoze.

" 'Ajde, Dačo, priznaj mami i tati o čemu je reč ovde. Priznaj da si napravio dete, pa sad pokušavaš da rešiš problem, tako što ćeš glumatati srećnu vezu", napadne ga, ali se on ne da tako lako.

"Da li ti uopšte čuješ šta pričaš? Ja Tijanu volim više nego ikoga na ovom svetu i zato sam s njom. Nikad ne bih bio s nekim samo zbog deteta. Žao mi je što ti ne možeš da razumeš toliku ljubav", odbrusi joj ljuto, a ja ponovo crvenim. Joj, Danilo, šta mi radiš.

Njegova sestra se ljuto okrene i ode iz sobe, roditelji krenu za njom, a ja pogledam Danila.

"Izvini", tiho kažem, a on me pogleda zbunjeno.

"Za šta?"

"Što sam ja razlog tvoje svađe sa sestrom. Stvarno ne želim da ti pravim probleme", spustim glavu, a on mi priđe. Spusti svoj dlan na moj obraz i natera me da ga pogledam.

"Nemaš za šta da se izvinjavaš. Nisi ti ni za šta kriva. Nikome ne bih dozvolio da tako priča o tebi i našoj vezi."

"Zašto?", zbunjeno ga pogledam, a on se nasmeje.

"Jer te volim, Tijana. Mnogo te volim. I ne bih dopustio da išta ponovo stane na put našoj sreći."

𝑁𝑒𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑛𝑜 - 𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑛𝑖 ✅Where stories live. Discover now