•32•

2K 84 21
                                    


"Kako je glup osećaj vratiti se ovde nakon Beograda", požali se zbog čega mi bude žao. Zbog mene je ovde.

"Znam, ljubavi, ali od sutra više nisam na odmoru", izvinim joj se, a ona mi se samo osmehne.

"Uredu je. Bitno mi je samo da sam s tobom", izmami osmeh na moje lice, pa krenem da je poljubim, ali me u toj nameri spreči Andrea.

"Ona nama dođe kao neki alarm. Kad god ti se ja makar i malo približim, počne da plače", pomalo frustrirano kažem, ali svejedno se pobrinem za nju. Volim tog malog đavolka više nego išta.

"Je l' i dalje želiš drugo dete?", detinjasto mi se isplazi, a ja zastanem na trenutak.

"Želim. S tobom želim sve", osmehnem joj se dok držim našu ćerku u naručju, a Tijana me zapanjeno pogleda.

"Jesi ozbiljan?", u neverici me upita, a ja potvrdno klimnem glavom.

"Nikad nisam bio ozbiljniji. Prethodni put nisam bio uz tebe, ali svaki idući, obećavam da hoću", obećam, a ona deluje kao da je u šoku.

"Svaki idući? Pa koliko ti to dece planiraš, gospodine Pantiću?", i dok me ona šokirano posmatra, ja se raskezim pa raširim prste pokazujući tako broj pet.

"Jesi ti možda gde udario glavu, Danilo? Ili si samo prirodno lud?"

"Ni jedno, ni drugo. Zapravo sam poludeo zbog tebe", iskreno joj se nasmešim, pa primetim kako se crveni.

Dok desnom rukom i dalje držim Andreu u naručju, levom blago uštinem Tijanu za rumeni obraz. Tim postupkom samo postignem da se još više zacrveni.

"Milo moje", tiho kažem dok je gledam pravo u oči, pa polako spustim pogled na njene usne. Prestigne me i ukrade mi kratak poljubac, stvorivši tako u meni samo još veću želju. Ali zbog ovog malog čuda u mom naručju moram da se strpim.

Uz osmeh ode u sobu, da se raspakuje, a mene ostavi s Andreom.

"Ova tvoja majka je pravi đavo ponekad", obratim se Andrei, a ona se nasmeje kao da je sve razumela. Kako će biti lepo kad budem mogao da nazovem Tijanu svojom suprugom.

Poznajući samog sebe neće nam trebati previše vremena da se venčamo.

Tijana's pov

"Kako su samo slatki", raznežim se dok s Danilom gledam neku romantičnu komediju. Ne znam ni kako sam uspela da ga nagovorim na ovo.

"Ti to smatraš romantičnim?", pogleda me zbunjeno, na šta ja potvrdno klimnem glavom.

"Njih dvoje su primer prave ljubavi", razneženo kažem, a on prevrne očima.

"Ti i ja smo slađi od njih dvoje", sav ozbiljan to kaže, a ja ga iznenađeno pogledam.

Otkud mu to sad odjednom?

"Kako to misliš?"

"Ma daj, Tijana, to je neko holivudsko sranje. I zar nije naš odnos kao na kakvom filmu? Po čemu su to njih dvoje bolji od nas?", ne izdržim, a da se ne nasmejem kad vidim koliko je ozbiljan.

Poljubim ga, ali ovaj put ne uspem da se odvojim od njega. U sekundi se nađem u njegovom krilu s njegovim rukama na mom struku, koje mi ne dozvoljavaju da pobegnem. Iskreno, ne bih ni želela da pobegnem od njega.

"Zar ti nikad nije dosta?", nasmejano ga upitam između poljubaca.

"Nikad nije i nikad neće biti."

Danilo's pov

"I kad će svadba?", Andre me nasmejano upita, a ja slegnem ramenima.

"Nismo još uvek pričali o tome. Ne žuri nam se, jer nam je lepo i ovako kako je trenutno."

Sem što zvanično nismo u braku, razlika ne postoji. Mislim da lepše od ovoga ne može da bude.

"Stvarno mi je drago zbog tebe. Sećam se kakav si bio kad si tek došao ovde."

Koliko sam samo bio loše kad sam tek došao. Užasno mi je nedostajala, svakim danom sve više i bio sam ubeđen da se neću uspeti oporaviti. Najteža odluka u mom životu je bila upravo taj odlazak od nje. Ali očito da je tako trebalo da bude.

"Voleo bih da se ne sećam toga", iskreno mu kažem, a on klimne glavom.

"A mogu ti reći bilo mi je mnogo drago kad si oterao Vanju. Od početka mi se iz nekog razloga ne sviđa", namrštim se na spomen Vanje, pa mi ne ostane ništa drugo nego da se složim s njim.

"Nije bilo nešto ozbiljno. Više sam ja pokušavao da zaboravim Tijanu, ali to hvala Bogu nije bilo potrebno."

"Kako tvoji reaguju na to što hoćeš da je ženiš?", nasmejano me upita, a ja se zamislim na trenutak.

"Iskreno, zadovoljni su našom odlukom. Pogotovo što su bili ljuti što i dalje nismo u braku, a imamo ćerku."

Ali zato moja sestra i dalje nije srećna. Nikako ne može da prihvati Tijanu, niti to da je ja zaista volim. Koliko god se ja trudio da me to ne dotiče, nije to baš tako lako. Ipak mi je sestra i volim je.

Uprkos tome što mi je stalo do sestre, neću joj dozvoliti da mi kvari odnos sa Tijanom.

"A šta kažu njeni?"

Tek u tom momentu shvatim da zapravo nisam upoznao njene roditelje. Čak štaviše nikad nismo ni pričali o njima.

"Da me ubiješ, ne znam. Nisam ih još uvek upoznao, a nismo ih ni spominjali. Ne znam ni da li im je rekla", tek tad shvatim da još uvek nismo sve rešili.

"Znači, tek treba da zadiviš njene roditelje", počne da se smeje, a mene već sad hvata nervoza.

"Misliš da ću im se svideti?", panično ga uptam, a on me prijateljski potapše po ramenu.

"Koga briga kad se njoj očito sviđaš?"

Tijana's pov

"Objasni mi šta se dešava s tobom danas", zabrinuto se obratim Danilu, koji se ponaša čudno otkako se vratio s treninga.

"Pričao sam nešto s Andreom i shvatio sam da ja još uvek nisam upoznao tvoje roditelje", sav se uozbilji, a ja se zaledim na spomen mojih roditelja.

"Zapravo, Danilo-", stanem jer mi nije lako ovo prevaliti preko usana, a on me zbunjeno pogleda.

"Postoji neki problem?", zabrinuto upita, a ja klimnem glavom.

"Nisi u dobrom odnosu s njima?", nastavi da postavlja pitanja, pošto ja ćutim.

"Nije u tome stvar", zapravo sam bila u savršenom odnosu s njima.

"Pa u čemu je problem?"

"Poginuli su pre četriri godine", s mukom to izgovorim, jer iako je prošlo toliko vremena, i dalje mi užasno fale. Uvek će mi faliti.

Stegne me u čvrst zagrljaj, pa polako počne da mrsi moju kosu.

"Izvini. Strašno mi je žao", primetim krivicu u njegovom glasu, što ne želim. Postavio je sasvim logično pitanje. Ipak nije mogao da zna.

"Ne, Danilo, sve je uredu. Naučila sam da živim s tim."

Rekla bih da zaista jesam. Život je morao da nastavi dalje, iako je bilo užasno teško.

"Užasno mi je krivo što imaš tako težak život. Ti zaslužuješ mnogo bolje", tiho to kaže, a ja mu se osmehnem.

"Ali moj život nije težak, Danilo. Štaviše divan je. Pogotovo otkako imam tebe."

𝑁𝑒𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑛𝑜 - 𝑜𝑏𝑎𝑣𝑒𝑧𝑛𝑖 ✅Where stories live. Discover now