Najgori osjećaj je kada vam se život osmjehne u lice i uništi i ono malo nade što ste zalagali u njega. Naprosto nikada ne trebamo reći nikada jer nam život pokaže drugu smjernicu i odlutamo od cilja.
"Kasniš već čitav mjesec, ja ovo ne mogu tolerirati!", viknula je moja gazdarica na mene.
"Kunem se da nisam namjerno. Znate da sam mamu ovaj mjesec vodila na terapiju, a sada me udario dečko autom. Imala sam sudar gospođice", pokunjeno sam stajala ispred nje.
Klečat ću na koljenima samo da ne dobijem otkaz. Moja mama treba živjeti i zaslužila je da živi. Padala je toliko puta dok sam ja bila mala, a sada je vrijeme da ja padam zbog nje.
"Ne zanima me više ni tvoja mama, dobila si otkaz Lara", izvadila je papire i pružila mi kemijsku.
Sama pomisao na maminu smrt je tjerala moje suze da se oforme u kutevima očiju. Potpisala sam papire uzimajući ih sa sobom i izašla sam iz te uklete kancelarije bez ijednog pozdrava.
"Ćao Jasmina", javila sam se na telefon dok sam hodala ulicom.
"Hajde na kafu, u kafiću sam preko puta slikarskog ureda", njezin nježni glas je smirivao moje otkucaje srca.
Udahnula sam. "Stižem."
Sjela sam u auto i vozila se do njezinog slikarskog ureda. Oduvijek je imala dara za umjetnost i voljela je slikarstvo. Njezino zvanje dizajnera je došlo do visokog stadijuma uspjeha i tako je otvorila svoju galeriju. Bavi se izradom korica i okvira za knjige, a ja uživam u čitanju najnovijih izdanja knjiga jer upravo ona uvijek dobije po jednu na poklon.
Ušla sam u kafić i zagrlila je snažno. Konobar nam je prišao kako bi uzeo narudžbu od nas i otišao, a ja sam jedva čekala da joj ispričam najnovije detalje svog lakog života.
"Jutros sam krenula na posao i jedan dečko me udario u auto, dao mi je vizitku u slučaju da izgubim posao što se i desilo", progutala sam knedlu nervozno.
"Nazvat ćeš ga? Naprosto ga moraš nazvati Lara. Ne dozvoli da ti život uzme majku kad ste tako blizu ozdravljenja", utješno me gledala.
Klimnula sam glavom i izvadila telefon iz torbice. "U pravu si, pozvat ću ga."
"Kakav je?", zadignula je obrve zaigrano.
Zasmijala sam se i prisjetila njegovog sexy izgleda. Bio je visok i crn, očigledno je često posjećivao teretanu obzirom na njegova široka prsa. Njegova brada koja je još više izražavala čeljust me činila sve zainteresovanijom za njega.
Ukucala sam broj njegovog telefona s vizitke i pozvala ga.
"Kristijan Marić pri telefonu, izvolite", njegov hrapavi glas je odjekivao mojim ušima.
Šutjela sam par trenutaka dok se nisam sjetila zbog čega sam ga nazvala. "Ja sam djevojka od jutros, želim samo da te pitam koliko košta popravka. Uplatit ću ti u toku mjeseca, sada ne mogu, ali u toku mjeseca hoću", pokunjeno sam spustila glavu.
"U restoranu sam 'Miler', prijatelj je ovdje sa mnom i on je majstor za aute pa ćemo se dogovoriti. Dođi ovamo", zapovijedno je rekao.
"U redu", prekinula sam vezu.
Jasmina me začuđeno gledala iščekujući informacije. "Zašto mu nisi rekla da si dobila otkaz zbog njega?"
Slegnula sam ramenima. "Ustaj i idemo."
"Gdje idemo pobogu?"
"U restoranu je s prijateljem koji će popravljati štetu na autu."
Zaigrano je ustala i popravila svoju smeđu kosu. Njezine šiške su se micale brzinom vjetra, ali ih je ona držala na mjestu.
Vozila sam nas do restorana i kada smo se parkirale pokupile smo torbice izlazeći vani. Jasmina me provocirala za Kristijana, a ja sam postajala sve nervoznija.
Dovraga, može kupiti i mene i sve što imam s onakvim autom. Sva ušteđevina i plaća od ovog mjeseca će mi otići u tu štetu.
Ušle smo u restoran i zbunjeno sam se okretala oko sebe. Plašila sam se ove sredine i samo sam čekala da se odnekud pojavi Kristijan. Mahnuo je rukom i pozvao nas k sebi.
Njegov prijatelj je prvi ustao ne skidajući pogleda s Jasmine. "Ja sam Denis", pružio je ruku meni, a potom i Jasmini.
Koketno mu se nasmijala i pružila ruku. "Ja sam Jasmina."
"Cvijetić", prokomentirao je.
"Ja sam Lara", pružila sam mu ruku i sjela nasuprot Kristijana.
Dečko u bijelim hlačama i crnoj majici nam je prišao i uhvatio u ruke moju dugu plavu kosu. "Čime je hraniš jebo te? Moja Julija ludi kod kuće jer joj je kosa kratka."
"Ovaj šišam se redovno i ne koristim svakojake farbe za kosu, koristim razna ulja za nju i mislim da je to to", neugodno sam se promeškoljila.
"Naruči štogod želiš za jesti kuća časti, dođi jedan dan ovdje da ošišaš moju Juliju jer ludi za kosom. Njezine frizerke je unište", nasmijao se.
Klimnula sam glavom. "Mali hamburger i pomfrit."
"Također", rekla je Jasmina.
Muškarac od malo prije je otišao tamo, a ja sam neugodno pogledala u Kristijana koji je već gledao u mene. "Denise, kolika je šteta na automobilu?", upitala sam.
"Pričaj s njim o tome, da smijem rekao bih ti."
Okrenula sam se ka Kristijanu. "Ne želim da mi platiš štetu. Prvo mi reci koliko imaš godina?"
"Dvadeset i šest."
"Stariji sam od tebe sedam godina i odlično znam šta je život. Nudim ti posao, dvostruko plaćen. Bit ćeš moja asistentica i osobni ekonomist firme. Prihvataš ili odbijaš?"
"Šteta na autu?"
"Zaboravi auto, pitam te želiš li da radiš kod mene djevojko?"
Nervozno sam cupkala nogom razmišljajući. Novim poslom kojeg bih prihvatila riješila bih se ideje o noćnoj smjeni u pekari.
"Prihvatam."
