9.

3.7K 131 42
                                    

Oduvijek sam mrzila nametljive žene. Takve žene su najčešće bile ostavljane, a kasnije su se dosjetile da glume žrtve i krive druge žene koje su bile u blizini njihovog muškarca.

Takva jedna žena bila je Marija. Koliko god joj Kristijan posvećivao pažnje njoj nije bilo dovoljno. Imala je potrebu dolaziti u firmu i vršiti pritisak na mene kako sam ja bezobrazno i pogano žensko koje joj pokušava oteti Kristijana, ali sam se svakidašnje tješila da će tome doći kraj. Međutim, to se sve dešavalo dok nisam ispričala Kristijanu.

Moja duša je previše toga pretrpjela da bi i sada patila. Napokon sam našla spokoj svoje duše i ne bih da dižem sidro odavde. Sem ako budem prinuđena.

"Dobar dan, donijela sam...", zbunjeno sam gledala ka Mariji i Kristijanu koji su se raspravljali.

"Uđi slobodno i onako si ti kriva za naše svađe. Glavni si razlog, uđi seljančice. Nema ništa gore nego kada seljanke primirišu bogatstvo."

Njezine otrovne riječi me nisu zaustavile u rješavanju obaveza. Spustila sam fascikl na Kristijanov stol i stala ispred Marije.

Ovo ćemo riješiti jednom za svagda.

"Misliš da je tako? Ja mislim suprotno. Mislim da nema ništa gore nego kada sponzoruša nađe sponzora u ovako divnoj osobi i kada ta ista sponzoruša tjera sve žene oko njega. Treba da se stidiš svojih plastičnih zahvata na faci ako mene smatraš prijetnjom", bijesno sam pričala.

"Kako se usuđuješ da me vrijeđaš? Bacila si oko na njega i sada ga želiš osvojiti, ali ti neće uspjeti."

"Nisam bacila jedno oko, oba sam bacila. Sve i da ga želim i da mu se uvaljujem, šta mi možeš? Pravo pitanje je što mi možeš učiniti sve i da ga želim za sebe?", podsmjehnula sam joj se cinično dok me Kristijan ponosno bodrio iz ćoška.

Jak udarac je odjeknuo prostorijom. "To ti mogu učiniti kurvo jedna."

"Marija izlazi istog trena iz moje kancelarije!", Kristijan se zaderao iz ugla prostorije.

Bijesno je skočila udarajući potpeticama od pod. "Biraš nju?", dreknula se na njega.

"Biram! Izlazi mi iz kancelarije!"

Bijesno je uzela svoju torbicu i izašla vani. Obuzeta šokom sam sjela na stolicu i spustila glavu među ruke. Šta sam to sebi dozvolila? Da me zaručnica mog šefa tuče zbog toga jer misli da želim njenog zaručnika?

Sve i da ga želim, želim ga tajno. Želim ga u sebi i želim osobu poput njega, ali nikad ne bih bila sa zauzetim muškarcem. Uostalom, ona ne može da čita moje misli odakle joj onda ideja da želim njezinog zaručnika?

"Lara, pogledaj me."

Obuzeta stidom sam dignula pogled i ponovo ga spustila ka zemlji. "Pogledaj me kad ti kažem, odmah." Dignula sam pogled ka njemu. "Ne želim da vidim te bisere u tvojim očima. Šteta je da takvo zelenilo uništavaš suzama."

"Ja nikada nisam pokazala da te želim. Nijednim postupkom Kristijane i držim se uvijek na pristojno udaljenoj distanci od tebe. Po čemu je ona shvatila da ja tebe želim?"

Obrisala sam suzu ispod oka. Ja, koja niti mrava ne bih zgazila sam upravo dobila šamar od zaručnice mog šefa. U šta sam se ja to pretvorila? Šta sam učinila od sebe? Da li bi moj otac bio zgrožen mojim ponašanjem kada bi vidio šta mu kćerka radi i što se njoj radi?

"Ko je rekao da je kod tebe vidjela promjenu? Možda je po mojim pogledima upućenim ka tebi vidjela sve. Oči su ogledalo duše", čučnuo je pored mene.

Progutala sam pjevačku i krenula ustajati sa stolice, ali me on svojim rukama, koje je spustio na moja bedra, zaustavio.

"Bježat ćeš svaki put kad ti neko udijeli kompliment? Šteta što žena poput tebe nije svjesna svog dodatnog seksipila."

"Žena poput mene?"

"Ti si žena koja je plod moje mašte, pametna si, čvrsta i stojiš na Zemlji ne dozvoljavajući da te išta poljulja. Tvoje psihičko stanje je prejako ponekad čak i za mene. O izgledu da ne razgovaramo."

"Kada smo mi došli do ovog nivoa otvorenosti? Zašto o takvim stvarima pričaš sa mnom?", zbunjeno sam ga gledala.

Nasmijao se. "Ja sam oduvijek otvoren za svaku vrstu komunikacije, za tebe ne znam."

"I zašto si rekao da o mom izgledu nećemo pričati. Pričat ćemo i želim da čujem kakva sam to ja", nadureno sam rekla.

"Toliko si lijepa da bih te poljubio, ali ćeš odmah pobjeći poput srne i ne bih želio da ti priređujem neugodnosti. A sada ustani, posao te čeka", namignuo je i odmaknuo se od mene kao da mi ništa nije rekao.

Da li bih se ja mogla uklopiti u njegov svijet?

Između nas 🔚Where stories live. Discover now