"Jimine...budi se."-
"Naporna si..."-
"Ma je ti tata tvoj rođeni naporan, puštaj mi ruku."- rekla sam malo glasnije.
Bezvoljno se ustao s mog ramena, iskinuo komadić papira i uzeo kemijsku.
"Evo. Moj broj, štreberko. Nemoj nikom davat ili posuđivati, posebno fanovima."- pokupio je svoje stvari i otišao.
"Hajd dobro...JA NISAM ŠTREBERKA!!"-sjetila sam se da me tako nazvao pa sam se zaderala.
"JEDNA LJEPA ŠTREBERKA!"- derao se iz hodnika.
Nacrtao mi je osmjehić na licu, iako sam si odmah opalila šamar.
On je debil, to govori samo da me naljuti, ništa drugo...
***
Huh, stigoh i ja kući, napokon. Odmah sam se bacila na krevet i tu provela 15 minuta samo misleći i buljeći u plafon.
Nakon toga sam se na silu ustala, presvukla iz uniforme i pojela. Knjige sam samo prolistala da ponovim i napisala zadaću.
Sad cijeli dan imam za sebe!!! O ne...Jimin.
"Ma daj...Zašto, Bože, zašto?"- izvukla sam papirići iz džepa uniforme.
Meh: Hello, idiot
Jiminie pabo: Hello, nerd
Meh: Samo reci vrijeme i mjesto
Jiminie pabo: Neda mi se danas
Meh: Ni meni, ali niko me ništa ne pita tako daa...
Jiminie pabo: Zauzet sam sad
Meh: Za sat vremena?
Jiminie pabo: Ajde...
Meh: Lokacija?
Jiminie pabo: My place
Meh: Ok, inglišmenu
Jiminie pabo: 😘
Meh: Weirdo.
Uspjela sam izvuć vremena da pogledam jednu i pol epizodu serije i skužila sam da bi bilo vrijeme da dođem do njega.
Uggh...meni se ovo tako neda. Osramotit ću se,znam da oću...
Majčice moja, pomozi mi.🙏
Location: Jimin's house
U jednom ruci mi je ruksak, a druga je stisnuta u šaci, naslonjena na vrata, dvoumeći se; da kucam ili ne?
Na poslijetku i jesam.
Nisam dugo čekala i uskoro je jedna mala figura otvorila vrata.
Kratka crna kosa, šiškice i velike smeđe oči. Jimimova sestra?
(Znam da nema sestru, lol, oprostite mi,fan fikcija je u pitanju ♡)
"Bok, malena."- kleknula sam na njrnu razinu i nasmijala se.
"Bok,Unnie."-
"Gdje ti je Jimin Oppa?"-
"Je li on tvoj dečko, Unnie?"- zgrozila sam se,ali sam pokušala to prikriti.
"Ne, buhtlice. U istom smo razredu, pomažem mu sa učenjem."-
"S učenjem? Kako to? On je rekao da je on najpametniji u razredu i da će me sve naučiti kada ja budem velika kao on."- nije li to slatko?
"Ovaj, mislila sam reći, on će meni pomoći oko učenja. A gdje je on?"-
"Dođi."- uzela me za ruku i vukla po kući.
Izvana je kuća izgledala manje, al sam se prevarila.
Stali smo ispred nekih vrata i malena je pokucala. "Oppa~"-kuckala je bez prestanka.
"Reci, bracino?"- čulo se s druge strane, ali nije još otvarao vrata.
Zvučao je nekako slatko i kao da se smije. Neobično...
"Unnie je došla."-
"Koja Unnie?"- čulo se neko klapanje.
Nešto dosta teško je palo i čuli su se još neki dodatni zvukovi.
Really nigga, šta se zbiva?
"Tvoja cura."-rekla je i pogledala u moju ruku koju je ona svojom ručicom jedva uzela.
Malo sam se zacrvenila, mislim cura? Stvarno, Jimine, jadno dijete, čemu je učiš?
Vrata su se otključala i Jimin je provirio. Bio je sav crven i uznojan. Izgledao je napeto.
"Oh, bok Nayeon."- Waouuu likkk prvi put me nazvao imenomm!! Cijenim."Bracino, ajde ti se idi igrat, mi imamo posla, može?"- pomazio ju je po glavi i ona se smijala.
Izgledali su preslatko, nevino. On više nije izgledao kao budala željna pažnje. Je li moguće da samo dobro i nedovoljno duboko nisam gledala?
Curica je otrčala,a Jimin me pustio u sobu.
"Vidim, ne daš si mira?"- par utega je bilo po podu, sprava za trčanje, vježbanje i nabijanje mase.
"To mi je više kao hobi. Ništa posebno."-
"Cool...sestra ti je slatka."- promjenila sam temu.
"Daa...izvini zbog nje, radoznala su djeca današnjice..."- češkao se nervozno po zatiljku glave.
"Okej je. Djeluje simpatično. Očito, na brata."- iznenađeno je pogledao u mene, ali je to iznenađenje brzo prekrio osmjehom.
Nisu ovi Parkovi tako loši, izgleda da nije niko,samo treba gledati iz svih uglova.
"Želiš popit ili pojest nešto prije nego krenemo učit?"-
"Ne, hvala. Serija me čeka doma. Samo da to prođemo i oboje se vratimo svojim hobijima."-
"Može, Nan."-
Prvo sam Nayeon,sad Nan? A gdje je nestala štreberka? Ljepa štreberka?
![](https://img.wattpad.com/cover/182378871-288-k989059.jpg)
YOU ARE READING
¢υρι∂ / ρ.נм ✔
Fanfictionnitko nikada nije izbjegao Kupidovoj strijeli, tako ni ovaj mladi par, ali nije strijela jedino što ih je pogodilo u njihovim najboljim godinama života. započeta: 6.svibnja 2019. završena: 18.kolovoza 2019.