nitko nikada nije izbjegao Kupidovoj strijeli, tako ni ovaj mladi par, ali nije strijela jedino što ih je pogodilo u njihovim najboljim godinama života.
započeta: 6.svibnja 2019.
završena: 18.kolovoza 2019.
Ja i Jimin smo počistili nered u kuhinji i imali novi doručak u miru.
Prije toga, Jimin je pozvao policiju i obavjestio ih da Jin zna gdje se nalazimo.
Pretražili su našu staru kuću, susjedstvo, čak i neke dijelove Seoula, ali ništa.
"Nan..."-
"Hmm?"-
"Jesi sigurna da ga nisi umislila? Ipak ga sanjaš svake noći. Možda je to samo neki sporedni efekat..."-pričao je tiho i polako, bojeći se da se ne bih naljutila.
"Stvarno ne znam, Chim...Mislim da nije. Čak sam vidila da se iznenadio kad sam ga skužila. Otrčao je. Ipak, pobjegao je, sigurno ne daleko, ali mogao je otići u barem neki drugi grad. Imao je priliku vratiti se u Ameriku ili negdje drugdje, ali on se zadržao ovdje. Ovdje. Odabrao je ostati...Izdalicu tjeralicu ali ga nitko nije vidio. Osim mene. Jutros..."- nisam dozvolila da mi još suza upropasti dan pa sam ih odmah obrisala i uzdahnula.
"Znam...Želim ti vjerovati."-
"Hvala...Usput, ti ne znaš da spavaš na bračnom krevetu, zar ne?"-
"Znam. Zašto?"-
"Zato što si me debilu jedan gurnuo s kreveta na pod i nisam to skužila sve dok se nisam probudila tko zna koliko nakon."-mrvicu glasnije sam rekla.
On se samo smijao. Dugo ga nisam vidjela da se smije. Kad pokazuje tu grimasu stisne oči i ljulja se, tražeći predmet na koji se može osloniti i ismijati do kraja, bez da padne.
"Ti nisi normalan. Još si tako neobazriv. Ne znaš se ni ispričati."-
"Hahahaahhahaha. Oprosti, oprosti. Di te boli?"-
"Vrat i ramena."-napravila sam neku kjut facu.
Ustao se i prošao iza mene. Samo me stiskao za ramena i držao neko vrijeme.
"A! A! A! A! AAA!!"-
"Je l' te još boli? Gdje?"- smijao se.
"AAAA!"- napokon me pustio.
Okrenula sam se i udarila ga malo jače šakom u trbuh.
"Aaaah, ne u moje pločice."-
"Tebi su pločice u glavi."-udarila sam mu čvoru, tako da se sad jednom rukom držao za stomak a drugom za glavu. "Sad me fino izmasiraj ili ću te prebiti."-
"Da šefe."-poljubio mi je tijeme i sad me normalno masirao.
Ostatak jutra prošao je u savršenom miru. Skupa smo stvarali najljepše uspomene trudeći se da zaboravimo svu bol koja se dogodila proteklih dana.
...
"Kako si?- upitao me dok sam se spremala.
Pružio mi je blijedo rozu ružu, uz slatki smiješak.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Odlučili smo izaći večeras. Bilo sam malo skeptična, jer sam se bojala osobe na koju bih mogla naletjeti. Također sam bila nervozna jer je ovo bio naš prvi spoj od kad smo skupa.
"Dobro. Valjda."- zagrlio me s leđa i poljubio u obraz.
"Baš si ljepa."-
Jimin's Point Of View
Malo se zacrvenila.
"Hvala, Chim."-
"Jesi čula ikad za Kupida?"- pogledala me čudno.
"Naravno. Zašto pitaš?"-
"A za Kupidove strijele?"-
"Daa..? Što je tebe odjenon udarilo u glavu?"-
"Kupidova strijela."-
"Kupidova strijela?"-nasmijala se, nije mi povjerovala.
"Da. Kupidova strijela...ti si me pogodila."-
Zagrlila me.
"Baš si romantičan."-
"Za to si sve ti kriva. Zarazila si m-- AAAA!"- uštipnula me za uho. "Dobro, dobro."-
"Idemo. Gladna sam."-
"Kad nisi?"-promrmljao sam.
"Čula sam te."- zakašljao se i puvukao ju za ruku do auta.
...
Nayeon's Point Of View
Jeli smo, pričali i svakom sekundom sam bila sve više sretnija, slobodnija i opuštenija.
Ali nakon, možda sat vremena malo je postalo čudno.
Jimin je otišao u WC, a ja sam ostala sama za stolom.
Osoba s kapom i maskom je sjela nasuprot mene.
Te oči...
Ustala sam se i htjela pobjeći, ali me njegova ruka zaustavila i krenula vući prema vratima.
Otimala sam se i par ljudi za stolovima rekla da zovu policiju.
"Tek je petnaest do ponoći, Pepeljugo. Imamo još vremena."-
