¢υρι∂ / ρ.נм ✔

17.dio

Flashback

"Jinnie~ di je mama? Bojim se."- plakala sam i grlila svog brata Jina.

"Mama radi. Znaš da je rekla brzo doć. Nemaš se čega bojati dok si sa mnom. Ja te čuvam."- grlio me i mazio po kosi.

"Ali ja hoću svoju mamuuuu~~~"-cvilila sam."-

"Amo se dogovorit. Ako budeš dobra i prestaneš plakat igrat ćemo se nečega. Oke?"-

Klimnula sam glavom i šmrcnula par puta.

"Bravo, seko."-skupio je šaku i rukavom mi brisao suze i lice." Baš si ljepa kad ne plačeš."- smijala sam se.

"Dođi, donijet ćemo plišance i lutke pa ćemo se igrat čega god ti želiš, dok mama ne dođe."-

"Mhm."-klimnula sam glavom još jednom i uzela ga za ruku.

Tada sam voljela svog brata. Tada sam mislila da smo nerazdvojni. Željela sam samo s njim odrastati i biti mu sestra.

Igrati se ili pričati s njim i kad treba i kad ne treba. Ubijek je znao kako da mi promjeni raspoloženje.

Iako se nekad previše šalio sa mnom i zezao me, voljela sam ga. Bilo je s njim zabavno. Upravo tako...bilo je...

End Of Flashback

Mlatila sam svojim tijelom, glavom, rukama i nogama. Samo bi me jače držao između sebe i zida.

Kad bi se jače migoljila plesnuo mi me.

"UPOMOĆ!!!"- nasmijao se na moji patnju.

Mrzila sam ga. Mrzim ga...

Njegova ruka koja mu je bila na mom struku se našla na mojoj majci koja je nestala, to jest, poderala se na dva dijela.

"NE!! PRESTANII!! PUSTI MEE!!"- sve se nekako polako događalo.

Glava me boljela od svega, kao i moje tijelo. Bio je tako gadan osjećaj gdje god su bile njegove ruke i usne.

Gadila sam se. Sama sebi. Htjela sam da me zemlja proguta...

Ne. Nema šanse da se predam. Da posustanem.

Još sam se jače krenula pomicati i lupati ga i znala sam što če napraviti : udariti me.

Ali prije nego je stigao ujela sam ga za tu ruku, najjače. Od svog bijesa i straha sam zaboravila na granice i osjetila sam krv. Njegovu krv.

Svom snagom koju sam crpila iz adrenalina sam pohlpno iskoristila da ga gurnem ljevo od sebe, gdje je bio ormar za cipele.

Zabio se u taj drveni namještaj i pao na pod, davajuću mi priliku da se okrenem desno prema vratima.

Napravila sam korak i pol i zabila se u vrata koja je netko razvalio uz prasak.

Sve ovo me učinilo slabom i slobodno sam se poput svijeće srušila, u mrak.

Jimin's Point Of View

Policija mi nije dala da priđem, držali su me kao da sam ja manijak, a ne njen brat. Iako sam se ponašao poput jednog.

Razvalili su vrata i tu se zadržali par minuta.

"Molim Vas, pustite me, samo da ju vidim. Želim joj pomoći."-

"Mladiću, smirite se. Naša ekipa će se pobrinuti za nju."-

Ma da, kao da vam vjerujem...

Otpuhivao sam svake treće sekunde, brišući znojave dlanove od svoju jaknu.

Eno je!!

Jedan od policajaca ju je nosio u naručju. A-ali...bila je bez majce, puna modrica. A na licu osim ozljeda i crvenila bilo je previše suza.

Slomio sam se trčeći prema njoj. Brzo sam skinuo jaknu i pokrio ju.

Policajac ju je dao meni u naručje.

Htio sam plakati...kao što je i ona...htio sam vrištati kao što je i ona...ne mogu zamisliti kroz što je prošla.

"Sjedi s njom na zid i pričekajte dok hitna ne dođe."-rekao mi je policajac i vratio se nazad u kuću.

Srce me peklo. Tako je brzo tuklo...

Sjedio sam na zidu pokrivajući ju sve više svojom jaknom.

Nisam htio da ju itko vidi, ovako prekrasnu, ali u ovom trenutku oštećenu.

"Nayeon...oprosti...zakasnio sam..."-šaptao sam uz suze. "Da sam prije stigao...ovo se nebi dogodilo. Rekao sam ti da ću te čuvati, ali nisam uspio. Nisam..."-krenuo sam se tresti od plakanja i jecaja.

"Oprosti. Oprosti mi, molim te. Nitko sam i ništa...Trebao sam biti s tobom. Po cijele dane. Htio sam. Trebao sam. Trebao sam."-

"Ne znam zašto ovako slatko spavaš, ali te molim da se probudiš. Da ti pomognem da se riješiš ove užasne uspomene, ove prljavštine koju sigurno osjećaš."-

"Bio sam kreten što nisam nešto odmah poduzeo kad si rekla da misliš da Jin nije normalan...Kreten sam. Ali te stvarno volim."-