12.dio

436 31 32
                                    

cutewritter23 evo, dio samo za tebe. Oprosti što je potrajalo da ga napišem. Nadam se da ti se sviđa, kao i ostalim mojim čitateljima 💜💜💜💜

-----------

Still Jimin's Point Of View

Nan je čitavu vječnost pričala s tim likom, no kad sam pogledao na sat prošlo je samo pet minuta!!

Ja ne vjerujem!!

Nakon još godinu dana, odnosno jednu minutu, dotrčala je do mene, ne primjećujući kako mi po cijelom čelu ogromnim, crvenim slovima piše L J U B O M O R A N!

Na moje iznenađenje, poljubila me u obraz i rekla da ide s tim tikvanom kući.

Ček, šta kući?!

"Aaahhh!!"- jauknuo sam kad me mlađa sestra uštipnula za ruku, jako.

"Halo, bumbar! Davno je otišla, a ti još gledaš u tom smjeru. Šta misliš da će se tebi vratit? Daj, hajde, plati teti i idemo kući."-

Ja sam ostao paf. Koju narav ova cura ima, na to se nikad neću moći navić.

Prekrižila je ruke na prsima i složila neku kjut facu.

"Muka mi je od tvoje propale ljubavi. Bolji si u školi nego u ovom području života."-

Smijao sam se, iako bih sad plakao.

Previše pitanja mi je bljeskalo umom, odlučio sam se smiriti, platiti za sladoled i kad stignem kući napisati neku razumnu poruku mojoj Nan.

Mislim mojom...zar sam ja to za stvarno pomislio?

Samo tren...od kad sam ja uopće zaljubljen??!!

...

Nayeon's Point Of View

Jiminie pabo: Štreberice jedna, ko je taj neboder s kojim si se ti pokupila i otišla?

Meh: Neobična reakcija od tebe. Čime imam čast da ti tako dignem tlak?

Jiminie pabo: Ma daj...

Meh: Ajde pogodi, mrgude

Jiminie pabo: Neću pogađat jer ćeš mi reći. Nan molim te 😧

Meh; Brat mi je stigao iz SAD-a

Jiminie pabo: A...ništa onda...

Meh: Šta je bilo?

Jiminie pabo: Samo si me iznenadila...htio sam ste pitat da opet dođeš, no kad ti je brat tu...

Meh: Ne budi smiješan, mogu doć kad god ti želiš

Jiminie pabo: Ozbiljno?

Meh; Najozbiljnije. Nisam li ti tutor?

Jiminie pabo: Tutor...jesi. Tutor si mi

Meh: Sutra sam zauzeta, ali ne vidim razlog da dan nakon sutra nebi došla

Jiminie pabo: Načitana, kaže se prekosutra

Meh: Neka, preferiram ovako 😌

Jiminie pabo: O Bože...

Meh: 😂😂😂

Krenuo je nešto još pisati i trajalo je dugih 5 minuta...

Nisam zapravo vjerovala da se ovako lako dopisujem sa svojom simpatijom. Troduplo je lakše nego u živo...logički.

Pisao je pisao i stao.

Meh: Jeda? Imaš mi nešto za reć?

Jiminie pabo: Ništa

Meh: Sigurno?

Jiminie pabo: Ništa bitno, sigurno. Siđi s mreže i idi se družit sa svojima 💙

Meh: Važi 😊

Jiminie pabo: Vidimo se 👋💕

Meh: Vidimo se 👋💛

I poslano...Ja sam mu poslala srce... Ugghhh vrištala bih!

Ovo je zapravo bio odličan dan...Kad bi ga mogla ponoviti, ne bi ništa mijenjala 😁😁

Netko je pokucao na moja vrata.

"Naprijed."- rekla sam i sutala se iz ležećeg u sjedeći položaj.

Jin je ušao u sobu.

"Heyo, amerikanac."-

"Heyo, knjiški crvu."-sjeo je do mene i stavio mi ruku na koljeno.

Ok...ovo je neobično. Ovo nikad prije nije radio.

"Dobro sam, hvala. Ti."- skupila sam noge sebi, da bi maknuo ruku s mene.

I je. Pokušala sam biti i ponašati se prirodno, ali nešto nije štimalo...

Ma što mi je...On mi je rođeni brat! To što ga dug niz godina nisam vidjela nije ga ni trunku promjenio.

Idalje je visok,ista osobnost, oštro i zgodno lice i...crvene oči?

"Haha. Dobro sam."-odgovorio je dok sam se ja zamislila.

"Jesi ti plakao? Oči su ti crvene."-brzo se ustao i pogledao nervozno u ogledalo.

"Ma nisam. Dobro sam."- trljao je oči.

Ponašao se neobično. Kao da nije pri sebi.

Oke, brat mi je. Ne moram glumit nekog tajnog agenta sad.

"Daj, umij se. Dođi sebi."- pružila sam mu čašu vode koja je uvijek na mom noćnom ormariću.

Popio je malo i prošao u kupatilo, koje je bilo u sklopu moje sobe i umio se.

Stajao je nad umivaonikom neko vrijeme i teže disao, ali je izgledao mrvicu pribranije.

"Bolje?"- pitala sam ga.

"Da. Alergija. Idem spavat, laku noć."-jako me zagrlio i poljubio u obraz.

"Laku noć."-otišao je iz moje sobe.

Ja sam izbezumljena sjela na krevet. Ovdje nešto opasno ne valja.

Kao prvo, Jin me nikada nije ovako zagrlio ili poljubio, prije je to mrzio, dao bi mi čvoku ili poslao leteći poljubac u rijetkim slučajevima, nikad ovo.

A sigurna sam da mu nisam toliko nedostajala jer nije zvao, ni mene ni mamu.

Najstrašnije od svega što je rekao; alergije. Jin od malena nikada nije imao alergije, nikad ni na što nije bio alergičan...

¢υρι∂ / ρ.נм ✔Where stories live. Discover now