Donor✔

7.

Carlos' pov.

Ja ne razumijem. Kako je taj članak tako brzo dospio u novine. Bal je bio jučer i cijela država bruji o tome.

"Gospodine Sullivan, Tiana je na telefonu" rekla mi je moja tajnica pokazujući broj dva.

Stisnuo sam dvojku na telefonu i pričekao malo.

"Halo, gospodine Sullivan?"

"Da Tiana ja sam." uzeo sam kemijsku i počeo crtati po praznom papiru.

"Na koji način si došla do onog članka? Tvoje novine su pisale o balu samo šest sati nakon njega. I to još sa mojim sinom kao glavnom temom. Pa nije on nekakva igračka da ti njime dižeš popularnost svojeg časopisa."  polako sam gubio kontrolu.

"Gospodine Sullivan, ja samo radim svoj posao. Isto tako kao što su dnevne novine pisale o nesreći vašeg sina poslije samog bala. Hoćete li i njih pitati zašto su pisali o vašem sinu? Nećete. Jer ste mene našli na piku i sad ne puštate."  djelomično je bila istina.

Tiana je bila moja bivša tajnica koja je dala otkaz i prebacila se u novinare. Sada je na visokoj poziciji direktorice jedne od najčitanijih novina u gradu.

" U redu, razumijem o čemu se radi. Samo povuci svoje novinare iz bolnice. Bar da tamo imamo privatnost."  nakon njenog potvrdno odgovora mobitel mi je zavibrirao.

Debra: Probudio se!!!

Skoro sam iskočio iz svog stolca i uputio se u bolnicu svome sinu.

Xavier's pov.

Mrak.

To je sve što vidim već neko vrijeme. Čujem samo mumljanja u pozadini no ne razaznajem točne riječi.

Napokon sam skupio dovoljno snage da otvorim oči i dođem k sebi.

Na prvu sam ih ponovo zatvorio zbog prejakog svijetla. Trepnuo sam par puta dok se nisam prilagodio.

Nalazio sam se u velikoj blago tirkiznoj sobi sa bijelom garniturom. Pored mene s desne strane su se nalazila dva stolca i netko na njima, dok je s lijeve bio jedan stolac i iza njega prozor.

Osobe sa stolca su se probudile i pogledale u mene. Primijetio sam da su to bile Debra i Maria.

"Xav, pa ti si budannnn. Napokon. Hvala ti dragi Bože." Maria je čvrsto stisnula krunicu koju je držala u ruci.

Obje su me izgrlile i izljubile te sam se pokušao dići da im vratim.

Snažna bol u lijevom prsnom košu zaustavila me od dizanja.

"Polako braco, slomio si jedno i napuko dva rebra." Debra me polako vratila u ležeći položaj.

"Idem ja reći doktorima da si budan, a ti zlato javi tati." rekla je Maria na izlasku iz sobe. Debra je nešto natipkala na mobitel i okrenula se prema meni s velikim osmijehom.

"Nego što sam propustio?" osmijeh joj se još više proširio.

"Pa mislim da bi bilo u redu da sam vidiš." pružila mi je jučerašnje novine i prvo što mi je zapalo za oko je bila ljubičasta kosa.

Nemoguće. Opet sam na naslovnoj stranici. A sad je i ona sa mnom. Potražio sam u novinama gdje se nalazi nešto više o njoj. Možda znaju ime. Možda ju napokon mogu nać.

"Vidim nije ti teško palo što si završio na naslovnici?" pitala je podrugljivo.

"Pa iskreno i nije. Puno je bolji razlog sada nego kad sam zadnji put bio sa onim modelom uhvaćen na djelu u tatinoj jahti dok je imao goste. Iako ne znam kako su to saznali. Ništa to ne može nadmašiti." oboje smo se počeli smijati, no ja sam stao zbog jake boli u prsima.