Donor✔

37.

U ruksak sam stavila potrebne stvari koje ćemo nositi danas u kuću na jezeru. Lucas je prije par dana nadopunio kuću hranom i potrepštinama dok ja danas moram odnijeti samo par sitnica poput baterija, novi sapun i dva gela za tuširanje.

Obukla sam Xavierovu jaknu i uzela ključeve i mobitel.

Xav me zamolio da dođem s njegovim motorom te ćemo s njime ići do kuće. Izašla sam iz svoje zgrade i ušla u njegovu te se spustila u garažu. Uzela sam kacigu za njega te ju zakačila na ruksak, a svoju sam stavila na glavu.
Upalila sam njegov motor i zaputila se prema njegovoj zgradi gdje radi.

Kad sam stigla, spatkirala sam se ispred ulaza i kacige zakačila na motor.

Ušla sam unutra i pozdravila ljude na recepciji koji su mi se ovog puta nasmijali, te se zaputila prema Xavierovom uredu.

"Dobar dan, došla sam po Xaviera." rekla sam starijoj ženi koja je sjedila u uredu ispred njegovog.

"To si sigurno Surea, gospodin Sullivan mi je rekao da ćeš doći. Trenutno ima sastanak, ali pretpostavljam da te to neće zaustaviti, tako da ti odmah kažem da je u sobi 12." nasmijala mi se i ukratko objasnila gdje je to.

Na putu do tamo opet je bilo kao i prije. Nitko me se nije usudio u oči pogledati te sam se nasmijala sama sebi.

Kad sam došla pred sobu broj 12, pokucala sam za razliku od mojih ostalih dolazaka.

Vidjela sam kroz mutno staklo na zidu kako netko dolazi do vrata te su se blago otvorila. Kroz mali otvor je proviri jedan od asistenata koji se sjećam sa prošlog sastanka.

Kad me ugledao i shvatio tko sam, lice mu je problijedilo.

"Reci Xavieru da sam došla."  namignula sam mu na što je potvrdno klimnuo glavom. Zatvorio je vrata i otišao do Xaviera.

"Ček stvarno je tu?" čulo se s druge strane.

"Da gospodine."

"Ajde pusti ju unutra, ionako smo pri kraju." vrata su se otvorila te sam ušla unutra.

Svi su pogledi bili na meni. Neki sretni neki ljuti. Pogledala sam u gospodina Krika koji je toliko okrenuo očima da sam se pribojala da mu ne zapnu iza u potrazi za mozgom.

Krenula sam prema Xavu i Hunteru koju su se međusobno pogledavali.

"Duguješ mi 100$." rekao je Xav Hunteru.

"Što sam propustila?"

"Ja stvarno ne mogu vjerovat da nisi uletila unutra kao zadnja dva puta." rekao je Hunter poraženo.

"Kladili smo se kako ćeš uć, kao manijak ili pristojnije." objasnio mi je Xavier.

"Ah gle, moram i ja pokazat da imam manire." zamahnula sam kosu preko ramena.

"Za to je malo kasno." čuo se glas iza nas.

Bez okretaja sam znala tko je to, "Gospodine Krik, zar nije malo kasno za takve ispade? Želimo li ponoviti svaki moj dolazak?" zašutio je na što je slijedio gromoglasni smijeh kolega.

"Obožavam dok to radiš." rekao je Hunter jedva dolazeći do zraka.

"I ja volim dolaziti ovdje, ali današnji posjet je s drugim razlogom." okrenula sam se prema Xavieru i podigla obrve.

"Mislim da je vrijeme da krenemo." nasmijao se i završio sastanak te krenuo prema izlazu, ja odmah iza njega.

Otišao je presvući se u svoj ured u nešto komotnije od odijela dok sam ga ja čekala u predvorju.

"Surea zlato, to si ti?" okrenula sam se na doziv svoga imena i ugledala tetku sa svoje tri kćeri. Napominjem, sve tri su obućene u minice i crop topove iako je vani hladno.

"Da teto ja sam. Otkud tebe ovdje?"

"To sam ja baš tebe htjela pitati. Mi smo ovdje došle pričati sa gospodinom Sulivanom mlađim. U vezi dogovorenog braka sa jednom od mojih kćeri." kako se samo usuđuje to reći, kamo li pojaviti ovdje.

"Dobro zar ti ne znaš da smo mi zajedno?" počeli su mi se dizati živci.

"Ma daj draga, molim te. Vas dvoje, zajedno?? Dobra fora. Stvarno me zanima kako si ga uspjela nagovoriti da se pravi da ti je dečko. Nego jesi ga vidjela možda?" pogledala je iza i okolo mene.

"Evo me ljubavi gotov sam." čuli smo glas s desna i automatski se okrenuli prema njemu. Xav više nije bio u svom odijelu nego u bijeloj majici i crnim trapericama sa kožnom jaknom. Kad je ugledao moju tetku pretpostavljam da je se sjetio s okupljanja te se odmah namrštio.

"Što vi radite ovdje?" pitao je s oštrim glasom.

"Pa došla sam s vama raspraviti o dogovorenom braku s jednom od mojih kćeri." nasmijala se kao da ništa krivo nije rekla.

"Ja sam zauzet." stavio je ruku oko moga struka te me poljubio u čelo.

"Dobro sad se možete prestati pretvarat. Svi znamo da je to samo za publicitet."

"Ne, krivo ste shvatili. Mi smo stvarno zajedno." rekao je i pokazao moju ruku na kojoj je bio prsten.

Ne, nije me zaprosio. Još. Ali to je bio prsten obećanja prema meni. No naravno ona to ne mora znati.

Oči su joj se raširile i usta otvorila kao ribi. Došla je k sebi i u trenutku pokupila sebe i svoje kćeri iz zgrade ostavljajući mene i Xava kako umiremo od smijeha.

Kad smo došli k sebi zaputili smo se vani prema motoru i stavili kacige te sjeli na motor. On naprijed, a ja iza njega sa rukama oko njegova struka te smo se zaputili prema kući.

....

Već je polako padao mrak dok je nama ostalo malo više od pola sata do kuće. Pokazala sam mu kuda treba ići kad smo stali na malu pauzu te bi sad ubrzo trebali priječi preko jednog mosta.

Odjednom smo čuli auto koji je vozio iza nas kako svako malo poteže gas. Podigla sam lijevu ruku i pokazala da nas zaobiđe prije nego što netko s druge strane dođe, no auto nije prestizao.

Došli smo na most na kojem sad ne smije preticati no kad sam se okrenula više nije bio iza nas nego pored nas. Sljedeće što se dogodilo bilo je kao u usporenoj snimci.

S druge strane dolazio je kamion dok je auto još uvijek bio u suprotnoj traci vozeći se u ravnini s nama. Nije popuštao sve dok kamion nije bio skoro ispred njega te zaletio u nas poguravši motor na što je Xavier ostao bez kontrole.

Zadnje čega se sijećam je sudar motora s ogradom od mosta što je uzrokovalo odbijanjem mene prema cesti te sam završila na podu okrećući se par puta. Polako sam otvorila oči nakon što sam ih zatvorila u padu i ugledala motor u vatri, a Xaviera nigdje na vidiku. Mutna silueta se približila prema meni prije nego što sam potpuno ostala bez svijesti.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

❤️VOTE/COMMENT/SHARE❤️