Donor✔

23.

"Danas je taj dan." na uho mi je pjevao Lucas.

"Da je, jedva sam ga dočekala." rekla sam mu ulazeći u njegov auto.

Danas mi je obrana doktorata. Praktički odgovaram na postavljena pitanja o istraživanju koje sam napravila. Moje istraživanje je bilo djelovanje adrenalina na ljudsku sreću.

"Tko uopće unutra smije biti?"

"Pa bit ćeš ti, Ana i Finn te moja mentorica Dr. Miller." odgovorila sam mu na pitanje.

"A ta doktorica, koliko ima godina?" pitao je.

"Ne Lucas, nećeš ništa mutiti s njom." rekla sam već znajući narav svoga brata.

"Oke oke samo pitam. Šta više ni to ne smijem?"

"Godinu je mlađa od tebe." odgovorila sam jer me ne bi prestao gnjaviti dok mu ne kažem.

Stali smo ispred velikog sveučilišta. Ja sam izašla van dok se Lucas otišao sparkirati. Na ulazu su već bili Ana, Finn i doktorica.

Kad sam došla do njih sa svima sam se pozdravila.

" I jesi spremna?" pitala me doktorica.

"Rođena spremna." nasmijala sam se.

"Surea, a gdje je Lucas?" pitao je Finn gledajući oko mene. "Zar nisi s njim došla?"

"Tko je Lucas?" pitala je doktorica.

"Lucas je moj brat i da došla sam s njime samo je on otišao parkirati auto."

"Jel bar zgodan?" pitala je.

"O i tekako. I to još stariji brat." odgovorila joj je Ana.

"Anaa ti imaš dečka." prekorila sam ju.

"Pa nije mi zabranjeno gledati. Uostalom znaš koliko sve žene sline za njim." rekla je i pogledala iza mene.

Okrenula sam se i ugledala Lucasa kako priča sa dvije djevojke, vjerojatno studentice ovdje.

Mrgudno sam ga pogledala, a on kao da je to osjetio pogledao je prema meni i nasmijao se. Pozdravio se s curama i došao do nas.

"Što sam sad skrivio?" pitao je s anđeoskim osmijehom.

"Znaš ti dobro, nego Lucas ovo je Dr. Miller. Doktorice ovo je Lucas." upoznala sam ih.

"Možeš me zvati Avery." rekla je doktorica. Na to se Lucas samo nasmijao. Koji player. Ćut će on mene.

"Idemo li?" prekinuo je Finn ovo njihovo čudno gledanje i uputio se unutra.

Kroz hodnike smo došli do jednih vrata iza kojih se nalazila učionica.

Ušli smo unutra i ja sam otišla naprijed dok su oni sjeli iza. Ubrzo su došli i članovi komisije te sjeli ispred mene držeći u rukama moje istraživanje.

"Svi smo ovdje. Sada možemo početi."

.......

I tako sam tamo provela dva sata odgovarajući na pitanja postavljena u vezi moga rada. Iskreno mislim da sam rasturila. Sve sam odgovorila skoro u sekundi.

Trenutno svi sjedimo na hodniku i čekamo odluku komisije.

Unutra su već 10 minuta. Ne razumijem što im toliko dugo treba. Samo reci da ili ne i točka.

Vrata su se počela otvarati i svi smo pogledali prema njima.

"Surea Rivera, čestitam. Službeno si postala doktorica." rekao mi je profesor i predao diplomu. Čestitali su mi i ostali članovi komisije, a nakon njih cijela moja ekipa.