14.

3.5K 156 11
                                    

Ušao sam u svoju sobu i zalupio vratima. Neka se čuje.

Od naglog pokreta zaboljela su me rebra. Stavio sam ruku na prsa i polako smirio disanje. Legao sam na krevet i pogledao u strop.

Zašto mi je lagala?

Zašto uvijek one koje mi se svide ispadnu takve? Nevaljale, najčešće drolje ili sponzoruše koje su tu samo radi mog novca.

Ova mi se činila nekako drugačija. Da nije jedna od njih. Očito sam se prevario. Kao i sa svakom do sad.

Previše puta su mi ljudi lagali u životu ne znajući da svaki put prepoznam laž. Ova me je očito uspjela nadmašiti.

KUC!

KUC! KUC! KUC! KUC!

KUC! KUC!

Čuo sam kucanje u nekakvom ritmu.

Iza njih je provirila njena prekrasna glavica sa spuštenim pogledom i crnim oko očiju.

Zar je plakala?

"Umm ovaj oprostite što smetam, samo sam vam htjela reći da razlog zbog kojeg vam nisam rekla svoje ime je taj da ne izađe u javnost. Ne trebaju mi još mediji da se s njima nosim od onog Bala tako da sam se pokušala sakriti od njih. Ono što sam napravila nije bilo nimalo uredu od mene. Još se jednom ispričavam. " polako je zatvorila vrata, a onda kao da se nečeg sjetila, otvorila ih natrag.

" Zvao je vaš otac i rekao da mu se javite u vezi mog posla, da nađete zamjenu. Doviđenja. Brz oporavak. "

I samo tako je otišla. Nisam mogao ne primjetiti tugu i iskrenost u glasu. Pogotovo kako mi se obraćala sa Vi umjesto sa ti. Kao da sam joj šef. Što na neki način i jesam.

Sad se u svemu ovome ja osjećam kao krivac. Nisam se ni potrudio poslušati njezinu stranu. I zašto bi plakala radi takve sitnice.

Novac nije u pitanju sigurno jer radi u bolnici.

Osjetio sam vibraciju u desnom džepu te izvatio mobitel.

"Halo?" odgovorio sam.

"Dobro cura nije ni počela raditi i već me zove da kaže hvala na ponudi, ali ipak ne. Što si uradio da si ju otjerao?" osjetio sam ljutnju u njegovom glasu.

"Nisam ništa ja, ona je meni lagala." pokušao sam se obraniti.

"Očito je imala dobar razlog, jer ja u svom životu nisam ćuo laž iz njenih usta." istina imala je dobar razlog, al opet nisam ja kriv što brzo planem.

"Je tata, ne brini, ispravit ću to."

"I bolje ti je, pozdravi ju." poklopio mi je prije nego što sam što uspio reći.

Ustao sam se iz kreveta i krenuo prema vratima, otvorio sam ih i iza njih ugledao ljutu Mariu.

"Dobro koji si ti idiot! Prema onako krasnoj bistroj djevojci tako se ponašati?"

"Dobro Maria pobrao sam već jednu bukvicu, ne treba mi još jedna."

"I bolje." prekrižila je ruke preko prsa i promatrala me.

"No? Gdje je? Jel otišla već?" upitao sam te se ona okrenula.

"Otišla je odmah nakon što ti se ispričala."

Projurio sam pokraj nje i spustio se na  donji kat. Čim sam se spustio vidio sam ju kako ulazi u lift.

Povukao sam svu snagu iz sebe i potrčao da se vrata ne zatvore. Stavio sam nogu taman kad su se skoro zatvorila.

Ponovno su se otvorila te sam ušao unutra i naslonio se na zid da dođem do zraka. Zatvorila su se i lift se počeo micati.

"Ja sam svoje rekla." rekla je i okrenula mi leđa. Primijetio sam da uz sebe ima samo sportsku torbu i meni poznatu crnu jaknu. Kud su joj sve stvari stale u tako malu torbu. Zar nije da cure inače pakiranju dva kofera za par dana dok ona ima jednu torbu za dva tjedna.

"Dobra jakna." komentirao sam sa smiješkom. Automatski se okrenula i malo zacrvenila. Počela ju je skidati prije nego što sam ju prekinuo.

"Neka, bolje stoji na tebi." nasmijala se, ali ubrzo vratila ozbiljan izraz lica.

"Gle, oprosti. Nisam se smio onako ponijeti prema tebi. Nisam znao da imaš dobar razlog iza svojih postupaka. Bi li se htjela vratiti?" pitao sam ju sa najvećim mogućim osmijehom.

Prvo me dobro odmjerila i vidjevši da to stvarno mislim klimnula glavom.

"Samo pod uvjetom da sljedeći put provjeriš svoje izvore prije nego što se počneš izderavat na mene. Vjeruj mi dosta mi je toga." klimnuo sam glavom i zašutio.

Pričinilo mi se da je zadnja rečenica imala dvostruko značenje, ali sam ovog puta bio pametan i šutio.

U tišini smo se vratili na moj kat i čim smo ušli ona se uputila u kuhinju.

Odlučio sam se presvući pa ću joj se pridružiti.

Surea's  POV.

Nemogu vjerovati da sam zapravo pristala vratiti se. Ali opet obećala sam Carlosu da ću paziti na njega. Nebi bilo pošteno od mene da sad to obećanje prekršim.

Iskreno prepala sam se kad se izderao na mene. Prisjetila sam se svih obiteljskih svađa i prepirki. Nesuglasica koje su u trenutku planule u svađu.

Nisam ni primijetila da su mi suze počele teći sve dok to Maria nije istaknula.

Nisam obrisala razmazanu maskaru prije nego što sam mu se ispričala. Neka se zapita malo.

Ponovno sam sjela za otok u kuhinji i na otoku vidla kakao sa šlagom i čoko mrvicama. Pretpostavljam za mene.

Uzela sam ga i popila i vjeruj te mi nešto bolje u životu nisam probala.

"Vidim vratila si se." rekla je Maria ulazeći u kuhinju.

Samo sam spustila pogled.

Nasmijala se i otišla van. Oprala sam i pospremila šalicu za sobom i malo razgledala kuhinju. Sve je puno namirnica. Nije ni čudo da toliko jede s obzirom koliki je.

Xavier je sigurno visok oko 195 cm. Malo mu fali da se ne zabije u štok od vrata. Na to mu ja dođem taman do ramena. Primijetila sam da je jako dobro građen ispod tih uskih majici koje nosi.

Da cijelog sam ga pregledala i lik nema ni jednu manu. Osim možda malo osobnosti, ali to se da riješit.

Ono što mene mući je kako to da do sada nema curu. Mislim cure sigurno sline za njim, ali zašto ne odabere jednu.

Iz misli me prekinuo par prstiju koji mi je pucketao pred očima.

"Što si se tako zamislila?" pitao me sjedajući pored mene.

"Ma razmišljala sam kako da vratim vozačku dozvolu." rekla sam što zapravo i nije bila potpuna laž. Već neko vrijeme razmišljam o tome.

"Stvarno, pa to ti lako mogu sredit." nasmijao se. "Kao ispriku za ono ranije." potvrdno sam klimnula te je on počeo nešto tipkati na telefon.

"Opaa, pa što si radila da moram povuć par veza više nego obično." nasmijao se sam sebi dok sam se ja pitala što to znači.

Izgleda da je vidio zbunjenost na mom licu te se nasmijao, "To znači da tvojim dokumentima imaju pristup samo oni visoko plasirani." potvrdno sam klimnula.

"I gotovo." odložio je mobitel sa strane i pogledao me.

"Stvarno?" zar se ovo stvarno događa.

"Da, preksutra će jedan od mojih frendova doć ovdje i donijet ti ju."

"Ajme hvala ti hvala ti hvala ti hvala tiiii." ustala sam se i zagrlila ga. Dok sam shvatila što sam napravila. Polako sam se povukla iz kuhinje i vratila u sobu u kojoj ću boraviti.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

❤️VOTE/COMMENT/SHARE❤️

Donor✔Where stories live. Discover now