36. deo

981 52 0
                                    

Prolazeći rukama po prašnjavom stolu pokajala sam se što nisam uzela sa sobom jedan par rukavica kako ne bih ostavljala tragove i prljala svoje ruke.
On koristi ovaj kabinet, zar ne?
Zašto onda izgleda kao da mesecima niko nije ulazio u njega, niti ga čistio? Tata je uvek vodio velika računa o ovoj sobi i, dok sam živela ovde, retko sam ga viđala jer je sve vreme provodio baš ovde.
Roletne su bile spuštene a zavese navučene i samo sam lapmu mogla da uključim jer su roletne, nekim čudom, bile blokirane i nije ih bilo moguće podići.
Možda je tako bolje, neće niko ni čuti, ni obratiti pažnju na mene.
J: ,,Ozbiljno, koliko on već ovde nije bio?"
Crna kožna stolica je takođe bila sva u prašini. Onda ništa neću ovde pronaći ukoliko nije ulazio ovde dugo vremena?
Izvila sam obrvu.
J: ,,Možda samo ne radi ovde ali to ne znači da nije ulazio u ovaj kabinet. Značio mu je."
Razmišljala sam naglas. Tako sam lakše mogla da dođem do nekog zaključka.
Polako sam hodala od jednog ćoška sobe do drugog prateći pogledom sve na policama kako mi ništa ne bi promaklo. U vitrini se nalazio alkohol koji je ispijen. Nekada su sve flaše bile potpuno pune...
Osmehnula sam se na slike koje su se nalazile ispred poređanog vina. Na njima sam ja od malena, sa tatom i, većina slika sa modnih pista gde držim prava leđa i odvažno hodam kao da me ništa ne dotiče. Baš tada sam bila najviše ranjiva.
Srce mi je brže zakucalo kada sam začula glasove osoblja. Prepoznala sam glas sobarice čije ime nikako nisam mogla da upamtim.
J: ,,Oh, Bože."
Tu je takođe bio i Markov glas. Suzbila sam se uza zid i prekrila usta rukom da ne bih ispustila nijedan zvuk. Imala sam osećaj kao da svakog trena mogu da uđu i izbace me odatle.
Slučajno, iz ruke mi je ispala štikla koja je glasno odjeknula kabinetom. Srce mi je lupalo o grudni koš kao nikada do sada.
Podigla sam štiklu i sklonila je u stranu sa drugom.
J: ,,Doći će...doći će..."
Govorila sam ispod vlažne ruke na ustima koje je drhtala.
Glasovi su utihnuli i narednih pet minuta niko nije ni slutio da pokuca na vrata kabineta.
Stajala sam kao kip u fontani nasred dvorišta, ne pomerajući se sa mesta. Osećala sam kako mi niz leđa kaplje znoj.

Savršeno nesavršeni (Završena)Where stories live. Discover now