142. deo

859 52 6
                                    

Obe ruke stavio je na svoja kolena.
M: ,,Vidiš li? Svaka ruka predstavlja različitu stranu. Jedna je dobra, a jedna loša. Tako biva često u životu."
Nisam progovarala. Pogledom sam pratila ruke i mimiku njegovog lica.
M: ,,Desilo se tako da su se dobro i loše upoznali. Taj susret se desio slučajno i niko nije predvideo da će se, dok su morali da sarađuju, desiti nešto što niko nije očekivao."
Iskrivila sam lice. Otkad je ovaj muškarac postao pesnik i toliko indirektan?
J: ,,Zašto ne bi jednostavno skratio priču i govorio mi ljudskim jezikom a ne tvojim koji ne razumem?"
Uzdahnuo je.
M: ,,Dobro i loše predstavljaju tvoje roditelje."
J: ,,Ako je tata loš kako je mama dobra?"
Pokušala sam da ne mislim na jadno veče mog rođendana kada sam je prvi put upoznala.
J: ,,Ona je najhladnija osoba koju sam ikada upoznala."
M: ,,Elizabet je agent."
Iskolačila sam oči.
J: ,,Sereš!"
Opsovala sam naglas. Gubio je živce sa mnom al' dobro je to krio iza ravnodušnog pogleda.
J: ,,Lagao si me! Rekao si da ništa ne znaš a šta je sve ovo?"
Uhvatio me je za zglob i stegao ga kada sam pokušala da ustanem sa kreveta.
J: ,,Aman!"
Naglo me je spustio na krevet.
M: ,,Želela si da čuješ priču tako da je slušaj. Laura, nemam vremena za tvoje smicalice i naravno da nisam mogao da ti kažem odmah kada si bila pod pritiskom zbog provale i pritom mi nisi verovala."
J: ,,Kako sada da ti verujem ako mi nisi rekao istinu?"
M: ,,Nisam te ni lagao."
J: ,,Rekao si da ne znaš ništa."
Uhvatila sam njegovu snažnu ruku svojom. I dalje mi nije puštao zglob.
M: ,,Eliz je agent za borbu protiv kriminala a tvoj otac je... čovek koji oduzimao novac drugim ljudima, pljačkao ih je...ubijao je takođe."
Njegov stisak je popustio. Progutala sam glomaznu knedlu koja mi se skupila u grlu. Nove vesti me nisu potresle, užasile su me.
Moj otac, da, baš on, najgori je čovek kog sam ikada upoznala. Svaki put, sve vreme o njemu, mislila sam sve najgore misleći da gore ne postoji. Sada sam se uverila da to jeste moguće.
Zašto sam smirena sada?
Da li sam očekivala ovo?
M: ,,Jedna banda Araba planirala je da baci atomsku bombu u Pragu. Tada su se igrom slučaja udružili timovi Elizabet i Nenada a oni su bili njihove vođe. Sprečili su terorizam i ubili mafijaše za kojim je tragala murija."
Skupila sam obrve.
J: ,,Kako sam se ja stvorila?"
Nasmešio se.
M: ,,Želiš li praksu ili teoriju?"
Prevrnula sam očima i ustala s kreveta.
J: ,,Ozbiljna sam."
M: ,,Afera Laura, imali su zabranjenu aferu te su i Eliz i Nenad morali da napuste svoje poslove."

Savršeno nesavršeni (Završena)Onde as histórias ganham vida. Descobre agora