139. deo

876 47 5
                                    

Promeškoljio se u fotelji i naslonio lakat na rukodržač.
M: ,,Nema skrivenog značaja u tome što želim da me upoznaš. Rekla si da ne možeš da mi veruješ a ja to želim. Ako ti kažem više o sebi možda ćeš malko promeniti mišljenje o meni."
J: ,,Možda. Onda te slušam."
Neprestano je pogledom jurio moj koji je bežao na sve strane dalje od njegovih očiju. Zašto poznajem toliko osoba sa plavim očima? Zagledala sam se u njega kada se nagnuo unapred. Ne, njegove oči su boje nura, pomešane sa nebeskom bojom. Ukočila sam se na mestu.
M: ,,Pitaj me šta te zanima."
J: ,,Koliko imaš godina?"
M: ,,Trideset šest."
Iskolačila sam oči. Zašto sam mislila da ima trideset dve?
Pa naravno Laura, pogledaj sve te pore na njegovom licu; između obrva od mrštenja, u uglovima očiju i usnama od smeha...
M: ,,Nisam star toliko."
Kroz smeh će on.
J: ,,Nisi nimalo star."
Zakašljala sam se.
J: ,,Žena, deca?"
Podigao je obrve.
M: ,,Nemam."
Prekrstila sam ruke.
J: ,,Stvarno? Za četiri godine puniš četrdeset a i dalje nemaš svoju porodicu. Naravno, nije na meni da osuđujem ali... privlačan si, imaš dobar posao..."
Odmahnuo je glavom.
M: ,,Nisam imao vreme. Imam sve čak i sada, osim vremena da pronađem nekog."
On je bio tatina desna ruka. Ponekad je od ogromnog posla čak noćio u vili. On je zapravo sve vreme vodio firmu a tata je uzimao sve zasluge za sebe. Raznežio me je njegov pogled i tužno lice.
J: ,,Ne moraš sve vreme da budeš moj telohranitelj. Idi i živi život."
Minut je razmišljao o mojim rečima. Potom se leđima naslonio na naslon fotelje i prošao rukom preko brade.
M: ,,Nije tako lako uraditi to kao što misliš."
Progutala sam knedlu.
M: ,,Ti si stvarno jako dobra i rekla si mi nešto što Nenad nije rekao od početka mog rada ovde i u firmi. Ali sigurno neću pronaći nekog tamo, izvan ove kapije, samo zato što si me pustila."
Razočarala sam se zbog njegovih reči. Istina je da nam ljubav ne dolazi kada mi jurimo za njom, već kada je najmanje očekujemo, ali zar ne može postojati izuzetak?
J: ,,Baš si hladan i stisnut. Bio si na toliko večera sa tatom a i dalje si sam. Šta te sprečava da pronađeš nekog?"
M: ,,Mnogo šta me sprečava, Laura. Pitaj me neko pitanje na koje ću moći da ti dam odgovor."

Savršeno nesavršeni (Završena)Where stories live. Discover now