14. ' Mi ćemo dobiti devojčicu, zvaće se Nikolina,tata joj je odabrao ime. '

796 39 8
                                    

Nakon što se on spremio,otišli smo u šetnju. Veče je bilo lepo i na novosadskim ulicama je bilo dosta ljudi.

U jednom trenutku mi se učinilo da sam videla nekog poznatog,međutim,da bih skrenula pažnju sa toga,rekla sam Lazaru da skrenemo u jednu manju ulicu,da vidimo šta tu ima. Obišli smo sve manje ulice i pasaže i ponovo se našli u prostranoj Dunavskoj. U susret nam je išlo dvoje ljudi i ovog puta mi se nije učinilo,to je stvarno bio on. Išao je sa jednom ženom plave kose,bila je trudna,sigurno sedmi ili osmi mesec.

- Hej, Srđane, pa otkud tebe da sretnem? Nisam znao da živiš ovde. Nismo se videli još od škole. - rekao je Lazar dok je Srđan gledao malo u njega ali više u zemlju,meni nije uputio ni jedan pogled.

- Da,stvarno se dugo nismo videli. - Lazarovu kostataciju je kratko ponovio.

- Zajedno ste išli u školu? - ubacila se plavuša.

- Da, Nina i Srđan su išli čak i u isto odeljenje,a ja sam u drugo ali znamo se svi. - rekao je Lazar.

- Zoveš se Nina? Mi ćemo dobiti devojčicu, zvaće se Nikolina,tata joj je odabrao ime. Inače,ja sam Marijana. Šta ti nosiš? - upitala je ona zaustavljajući pogled na mom stomaku.

- Još uvek ne znamo,neće da se pokaže. Nikolina je lepo ime. Sigurno je Srki imao razloga da to ime odabere za svoju malu ružicu. - dok sam to govorila , zvučala sam kao lavica a iznutra se sve u meni lomilo.

- Drago mi je da smo te sreli i da smo upoznali Marijanu. Mi sad žurimo,imamo rezervaciju u restoranu. Danas slavimo tri meseca braka. - rekao je Lazar ponosno.

- Vidimo se. - Srđan je kratko procedio kroz zube i oni su otišli svojim putem.

- Da li možemo da idemo kući? Znam da imamo rezervaciju u restoranu ali ne mogu,molim te,razumi me. - upitala sam dok smo išli prema autu.

- Naravno,otići ćemo kući. - rekao je Lazar.

- Da li si znao da je on ovde? - tiho sam upitala.

- Ne,otkud bih znao? - odgovorio je pitanjem kao da se brani.

- Da, kao što nisi znao da je igrao poker i sve izgubio i kao što nisi znao kad dolazim iz Nice pa poslao Aleksu na aerodrom. Sad sam nešto shvatila. Sve ovo si uradio da bi njemu dokazao da si bolji. Još uvek nisi umirio tog dečaka u sebi. Mislila sam da si zreo muškarac a ti ispunjavaš dečačke hirove. Šteta Lazare, šteta. Ne znam kako ćeš ovo razumeti ali ja ne mogu živeti sa takvom osobom. Želim da se razvedemo. - rekla sam dok je on bledo gledao u mene.

Istorija ljubavi: Izgubljena na kocki ▪︎završena ▪︎ Where stories live. Discover now