25. ' Ti se ne pezivaš Vasić kao ja? '

903 39 0
                                    

Od kako je Maksim saznao da ' se tata vlatio' insistirao je da što više vremena provodimo sa njim. Zbog toga je Lazar odlučio da treba da se preselimo kod njega. Znala sam da je to normalno ali htela sam da to ide malo sporije. Međutim, momci su se dogovorili da stvari preuzmu u svoje ruke.  Dvadesetog septembra smo se zvanično preselili mada smo skoro svaki dan bili tamo.

- Maki, imam jedno iznenađenje za tebe. - rekao je Lazar kad smo ušli u kuću.

- Kakvo? - radosmo je upitao  Maksim.

- Idemo da ti pokažem. - rekao je Lazar i raširio ruke.

- A ja? Mene ćete ostaviti ovde? - rekla sam napzćivši usne kao devojčica.

- Nee, hajde i ti sa nama. - rekao je Lazar.

Pošli smo na sprat,na vratima pored Lazarove sobe nežnoplavim slovima je pisalo Maksim. Kad je otvorio vrata, mislim da je Maksim osećao da je u raju. Soba je bila prilično prostrana, po meni čak i prevelika za dete od 3 godine. Ta soba je veća od one koju sam ja čitav svoj život delila sa Kalinom. Najviše pažnje mi je privukao krevet. Izgledao je kao krevet na sprat ali nije bilo drugog kreveta pošto imamo samo Maksima. Krevet je na visini od nekih metar i ima tobogan kojim se može spustiti. Tu je bio i mali, plastični koš kao i još neki detalji koji su veoma privukli Maksimovu pažnju. Za ovih mesec dana, Lazar je veoma dobro upoznao Maksima ili je pričao sa neki starijim šta on voli, predpostavljam i sa kim - Nađa.

- Tata, da te pitam nešto. - rekao je Maksim dok se ko zna koji put spuštao niz svoj tobogan u sobi, to je za njega bilo pravo otkriće.

- Naravno, sve što želiš. - rekao je Lazar dočekavši ga dole.

- Ti se ne pezivaš Vasić kao ja? - upitao je Maksim a mene je u tom trenutku nešto preseklo. Znala sam da će jednog dana takva pitanja doći na red ali nisam mislila da će to biti sa njegove tri i po godine.

- Ne, prezivam se Lukić. Zašto me to sad pitaš? - pažljivo je upitao Lazar.

- Todol mi je lekao da ti nisi moj tata zato što nemamo isto pezime. - rekao je Maksim i rasplakao se.

Kako je to moguće? Zašto mi vaspitačica ništa nije rekla? Da li ona uopšte zna za to? - bila sam ljuta i besna dok sam gledala kako Lazar smiruje Maksima.

Možda je sve to i moja krivica. Da se nismo razveli,dete bi raslo uz njega i sad ne bi postojao taj problem.

Istorija ljubavi: Izgubljena na kocki ▪︎završena ▪︎ Where stories live. Discover now