ㄖ丂|尺|丂🔚

8

Eon se ne javlja, ne znam je li uspio što saznati od Grace Mackeen. Je li uspio iz biljke od žene izvući neku informaciju koja bi nam mogla pomoći da nađemo to prokleto pseto i mjesto gdje drži Em. Skinem sako i bacim ga na krevet. Naspem viski u čašu, sjednem u fotelju i zabacim glavu u nazad. Poznaje ga. Eon Mason zna tko je Osiris i cijelo vrijeme to skriva od mene. Ne znam kako da se osjećam zbog svega toga. Eon mi je kao brat, život bih dao za njega, ali krio mi je nešto tako važno, s izgovorom da je dužan kriti identitet tog čovjeka zbog onoga što radi. Mislim jasno mi je to, ali znao je koliko tragam za njim i uvijek mi govorio da se ostavim toga. Zašto? Sada kad zna zbog čega ga tražim, kada zna da želim njegovu pomoć, nudi mi svoju prije nego zatraži pomoć duha. U mojoj glavi nekoliko je različitih scenarija. Nekoliko je različitih činjenica i istina u koje i želim i odbijam povjerovati u isto vrijeme. Mogao bi biti. Jebeno ima sve što bi pokretalo jednog osvetnika. Eonov život pun je pakla, a otkada ja znam za njega činio je upravo to. Borio se protiv sranja, štitio nedužne, izigravao Boga. Eon Mason odgovara profilu Osirisa, osvetniku kojeg je život dobro išibao i dao mu stotinu i jedan razlog da se ponaša onako kako se ponaša. Ali, opet, to je Eon. Koliko je zaštitnički nastrojen prema ženama, toliko i uživa u njima bez točke i zareza. Troši ih poput cigareta i nijedna se u njegovu krevetu ne zatekne dva puta. On je kurvar, uzdignut i misli da je vlasnik cijelog svijeta. Meni to osobno ne smeta, to je njegov imidž i ja nemam ništa protiv toga, ali sve to ga odmiče od profila tipa kojem bi mogao pripasti. Glava mi puca poput granate, sve me to razvaljuje, a saznanje da bi Emeraude mogla biti njegova sestra Ester, dodatno me baca u ludilo. Uzmem mobitel i otvorim galeriju. Pogledam u sliku one za kojom mi srce krvari. Svaki minut bez nje je kao paklena godina, svaki tren koji proživljava uz onog manijaka siječe mi kožu i meso.

– Oprosti mi ljepotice. Oprosti mi što sam beskoristan. Što ne mogu da te nađem, da te izvučem. Oprosti što trpiš sve to tako dugo. Jer dugo je. Jebeno je dugo sve i da nije. – u tom trenu na ekranu se ispiše nepoznat broj. Još jedna tura mučenja. Povučem slušalicu na zeleno.

– Čujem da me opet uzaludno tražiš Barnes – kaže gad. – Ja zbilja ne mogu vjerovati da si potegnuo do sanatorija i posjetio biljku od moje žene. Zar si toliko očajan? – u kurac! – Zar si zbilja mislio da će ti ta prolupala glupača išta reći o meni? Pa ona ni sama ne zna gdje, a kud da bi ti rekla gdje sam ja. Da li shvaćaš nesrećo da se samo sve dublje uvlačiš?

– Kada te pronađem kidat ću te komad po komad. – on se nasmije pokvareno.

– Pa, evo mališa imat ćeš priliku ubrzo da pokažeš koliko si jak.

– Što govoriš?

– Dosta je ovog sranja. Nemam vremena više za tebe i ovu kučku. Moram se vratiti u život, a ona je samo smetnja. Isto kao i ti. Pa ću ti pružiti priliku da uživaš u predstavi još noćas. Ona će umirati, a ti ćeš biti jedina publika.

– Proklet bio... – i ne završim vrata se uz tresak otvore, dvojica gorila ulete unutra. Mobitel mi ispadne na pod, krenem da bježim, ali osjetim samo udarac nekom motkom u glavu, padnem na koljena i sve mi se smrači.