Kada od najranijeg djetinjstva gledaš pakao, odrastaš u njemu, osjetiš da si i sam njegov dio. Prepustiš se ili se boriš, nema trećeg. Gledao sam ga, doživio, ali mu se nisam prepustio.
Pisana od:18.03.2021.- 02.05.2021.
04.04.2021 #1 shortstory
Ουπς! Αυτή η εικόνα δεν ακολουθεί τους κανόνες περιεχομένου. Για να συνεχίσεις με την δημοσίευση, παρακαλώ αφαίρεσε την ή ανέβασε διαφορετική εικόνα.
– Osiris – utjelovljenje pravde i prava. Otkupitelj grijeha i milosrdni sudac mrtvih u zagrobnom životu, koji odobrava život i kažnjava sve koji ga ugrožavaju. – pogleda me, pa baci mobitel na krevet. – I pitaš se otkuda to ime? To je upravo ono što jesi, ono što činiš. Tko god te tako nazvao nije pogriješio.
– Pa, nisam baš milosrdni sudac mrtvih, kod mene obično bagra ima samo dvije presude. Smrt i patnja za života.
– Mnogi su ipak osjetili tu milost i nisu se rastali od života.
– Rijetki su takvi. I dobili su to samo zbog onih koje su imale milosti prema njima. Iako su patile toliko dugo njihovom krivnjom ipak nisu dopustile da krepaju. Što se mene tiče svaki od njih zaslužuje smrt. Istina, ja nisam onaj koji odlučuje tko treba živjeti, tko ne, ali prihvatio sam svoje grijehe i živim s njima. I umrijet ću s njima, jer se ne kajem ni za jedan. Jedino što mi je žao jeste to da sam dvije noći došao k tebi s krvlju na svojim rukama. Nisi zaslužila da te diram, a opet sam tako pohlepno dotakao svaki komadić tvog tijela. Prljavim rukama.
– Uprljane su za pravdu i meni to ni malo ne smeta. Dugo sam sanjala da me ove ruke dodiruju, od kada sam taj dodir prvi put osjetila na svom tijelu, na svojim obrazima. Kada si pokušao da mi sastaviš pocijepanu odjeću da ne budem izložena onako ranjiva. Sada, kada ih osjećam svuda po svom tijelu, pronalazim u njima mir, utjehu, zaštitu. To što radiš nije za osudu, znaš to i sam. Ja te ne osuđujem, niti jedna žrtva koju si spasio te osuđuje, Emeraude ti je zahvalna, Cole također. Rekao si da jedan od tvojih zaštitara zna tko si i da je rekao čuvati tvoju tajnu. Nemaš izgovora Eon. Nemaš zbog čega da misliš da ne trebaš...
– Večeras su me umalo uhvatili – kažem i prekinem je.
– To se sigurno ne bi dogodilo. Nema šanse.
– Vjerojatno ne bi, ali ono što je rekla Olive... Ne znam tako odzvanja u mojoj glavi svo vrijeme.
– Što je rekla?
– Ovaj te svijet treba više od ičega! – ona se pridigne, pa se nasmiješi.
– Istina je. Rekla je ono što sve mi mislimo. I to neka ti bude stalno u glavi. Trebamo te. Ovaj grad te treba, ovaj svijet te treba. Trebalo bi te klonirati da se mene pita, ali to još ne možemo. Ipak, postoji nešto što možemo učiniti.
– Što?
– Čuj, razmišljala sam, nakon što sam vidjela danas da možemo više postići ako surađujemo.
– Ne razumijem.
– Eon, zašto ne bi dopustio da ti pomognemo?
– Da mi pomognete? Tko to točno?
– Ja, Cole, ne znam možda tvoji dečki iz osiguranja. Ne možeš biti svugdje u isto vrijeme, a mnogo je onih kojima treba pomoć. Možemo se udružiti i raditi svi skupa. Policija dugo lovi Osirisa, oni vjeruju da je to jedan čovjek.
