– Koliko puta moram da vam kažem da ne znam tko je to bio! Ne znam. Ni ja ni gospođica ne znamo tko nas je spasio i volio bih da znam da mogu osobno zahvaliti tim ljudima. Izbavili su nas iz sigurne smrti – stegnem njezinu ruku još jače, dok dvojica policajaca okreću očima. Gnjave nas već prokletih sat vremena o svemu, ovdje u sobi na hitnoj medicini, ali na pamet mi ne pada da kažem da su ljudi iz Dragonsa sa Eonom na čelu bili oni koji su porokali Mackeenove ljude i da je sam Eon totalno prerasporedio kosti tom prokletom gadu.
– Jednostavno odbijam povjerovati u tu priču detektive Barnes. Niste vi neki tamo slučajni čovjek, ako me razumijete, vi ste privatni detektiv, vaš je posao da zapažate i najsitnije detalje i otkrijete tko je ili što. Sada mi tu skoro cijeli sat tvrdite da ne znate tko su ljudi koji su vas izvukli van iz zatočeništva i napravili opći masakr nad onima koji su vas čuvali. Pa, dajte molim vas, ne pije vodu jednostavno i to je to.
– Nije me briga što vi mislite, i ne, nisu napravili masakr nad tim ološem iako su trebali. Svi su živi i imali ste priliku da ih sve lijepo potrpate u maricu. Nadam se da će završiti iza rešetaka jer tamo im je mjesto, a ne da će poput njihova gazde pobjeći gradskoj vlasti i sve vas napraviti budalama.
– Imali su maske – Em konačno kaže ne bi li ih već jednom otkantala. – Svi su nosili maske. Bar oni koji su spasili mene. Ako su bili skupa, pa sigurno im ni Cole nije video lica.
– Vidjeli ste osobu koja je Grega Mackeena unakazila načisto?
– Unakazio ga? Pa pobogu pogledajte me! Pogledajte moje masnice, otekline, posjekotine, znate li kada sam zadnji put osjetila tuš? Prije dva sata, kada su pokupili s mene sve dokaze i oprali me da mogu da saniraju rane. U dva mjeseca koliko me držao ondje dva puta sam osjetila vodu i to kada me davio u punoj kadi. Zatim me tako prebijenu ostavljao unutra zaključanu nekoliko sati. Tada sam jedino mogla da se operem, da sperem sa sebe tragove krvi i udaraca. Ja sam unakažena od ruke tog vraga, a vi pitate tko je njega unakazio? Sram da vas bude. Trebao ga je ubiti još više, ali bolje je ovako. Neka se pati. Neka crkava polagano.
– Po načinu na koji govorite ja mislim da vi znate tko ga je pretukao. Da znate tko vas je spasio.
– Znam – kaže, a oni ustanu sa stolica.
– Znate?! I šutite? Odmah nam recite njegovo ime.
– Bog. Njegovo ime je Bog. Onaj koji je spasio toliko mnogo žena od zlostavljanja. Toliko mnogo duša sada je slobodno zahvaljujući njemu. Onaj koji se pobrinuo za sve njih pa i za mene jer vi niste htjeli ni znali. On me spasio. Njemu ću vječno biti zahvalna. – kaže i samo me kratko pogleda.
– Osiris? Govorite da vas je taj duh spasio gospođice Mackeen? Vi se s nama ismijavate?
– Ne, govorim istinu. – jedan od njih stegne šaku.
YOU ARE READING
ㄖ丂|尺|丂🔚
Short StoryKada od najranijeg djetinjstva gledaš pakao, odrastaš u njemu, osjetiš da si i sam njegov dio. Prepustiš se ili se boriš, nema trećeg. Gledao sam ga, doživio, ali mu se nisam prepustio. Pisana od:18.03.2021.- 02.05.2021. 04.04.2021 #1 shortstory