ㄖ丂|尺|丂🔚

11

Sjedimo u automobilu ispred kuće tog seratorskog doktora. Svjetla su prigušena tek ponegdje razaznam neko kretanje po jednoj od soba, čini mi se spavaćoj.

– Ima li taj kreten ženu? Obitelj?

– Koliko je znam ne. Iskreno ne znam ni koja bi žena bila dovoljno luda da se s njim spanđa.

– Zašto? Što mu je?

– Ne znam. Nekako je ljigav. Znaš onako kao oni ljigavi manijaci.

– Doktor pa ljigavi manijak? Ma nemoj me... – okrene očima i uvrne nosom.

– Nema ženske osobe u sanatoriju koju nije odmjerio i pogledao onako pohotno kao gladan pas komad mesa.

– Je li ti kada naudio? Nekoj od žena ondje? – pitam, a ona se nasmije.

– Ne. Nije. To je jednostavno u tebi, nije li? Možeš da pričaš i da vjeruješ da ste ti i tvoje drugo ja različite osobe, ali to nije istina. Ono si što jesi Eon Mason. I ne treba da se sramiš toga. Nikada. Ne treba da razmišljaš o ... Osirisu kao o nekome tko je onaj lošiji dio tebe. On to nije. TI to nisi.

– Ne želim o tome sada. Zapravo ne želim o tome nikada. To je tema o kojoj uopće ne želim pričati. S nikim. – svjetlo se upali i kućna vrata se otvore. Kroz njih izleti ženska osoba jedva obučena; rekao bih da je to na njoj neka od onih čipkanih spavaćica. Reini me pogleda s upitnikom koji  i iznad moje glave. Za njom istrči pretpostavljam doktor Druker također jedva s nešto donjeg veša na sebi. Ona pojuri niz stazicu, a on je stigne, uhvati za ruku i okrene prema sebi. Prozori su na autu otvoreni i čujem kako ga psuje.

– Gubi se odvratni seronjo! Možda jesam kurva, ali nema tih para kojima možeš platiti to što tražiš. Ja nisam od onih koje će pristati na to! Nađi si drugu, bolesnu poput tebe!

– Platio sam i ima da radiš sve što ti se kaže kujo!

– Crkni kretenu! – otrgne se iz njegove ruke, on je opet stigne, povuče za kosu i obori na zemlju.

– Koji vrag on to radi? – Reini već hvata vrata da iziđe, zadržim je.

– Ostani ovdje. Samo ostani u kolima – iziđem van, stanem pored nekog betonskog stupa.

– Mene ćeš slušati kujo!

– Pusti me! Pusti me bolesniče! – žena se otima, ali on je udari nogom. Jaukne pa se savije.

– Rekao sam ti da ćeš mene slušati, da ćeš uraditi sve što želim! Platio sam za tebe, mogu i da te ubijem! – udari je još jednom, pa još jednom. Navučem kapuljaču i preskočim ogradu. Krene još jednom da je udari, ali pritrčim mu s leđa i uhvatim oko vrata. Stegnem što ječe mogu, on krene da se otima. Mlati rukama, odvučem ga od žene nekoliko koraka.

– Samo pokušaj još jednom govno bolesno, otkinut ću ti obje noge i nabiti ih u tvoju prokletu guzicu!

– Pusti me! Pusti me tko god da si!

– Pustit ću te, hoću, ali tek kad vidim da si na pola puta do pakla gade! – vidim Reini kako me nije poslušala i petlja po ogradi da uđe unutra. Odmahujem glavom da to ne čini, ali džabe kada me ne vidi. Konačno uspije ući, pa potrči prema nesretnoj ženi. Pomogne joj da se digne i krene van, prema kolima. Pogleda u izbljuvak koji držim u rukama i pljune na zemlju.

– Đubre jedno, svi će saznati za ovo kunem ti se Murphy! – e k vragu ljepoto. Sad ću zbilja morati da ga onesposobim da ti nikada ničim ne naudi. Strpa ženu na zadnje sjedište i uđe s njom u auto. Dobro, one su na sigurnom. Reini će joj pomoći. Bacim ovog smrada na zemlju, pa kleknem koljenom na njegova prsa. Počne da se presavija daveći se.