ㄖ丂|尺|丂🔚

12

Ništa se ne čuje. Nikakav zvuk ne dopire do mene. Što je ovo? Gdje je ona? Gdje je Em, što li joj čini ovaj skot? Strah za nju poput žileta reže me ispod kože. Neka sa mnom radi što hoće, ali nju neka ostavi na miru. Toliko je propatila zbog mene. Toliko bola pretrpjela samo zato što me voli. Što je sa mnom. Uništio sam joj život, upropastio sam je. Svo ovo vrijeme želim da ga se dočepam, da ga ubijem svojim rukama, ali sada kad vidim da to neće biti moguće, želim samo to govno preklinjati da zamijeni mjesta meni i njoj, da mene muči, tuče i zlostavlja sto narednih godina ako želi. Srce mi se kida od jada i čemera koji osjećam u ovom trenutku. Zatvoren ovdje, nemoćan, čekam da osvane dan da bih svjedočio svojoj smrti. Da bih bio raspet na svoje osobno sranje koje sam učinio i time i meni i njoj zapečatio sudbinu. Ne kajem se što sam uništio Mackeena, ali da sam znao da ću uništiti Emin život, razmislio bih o jebenim mogućim posljedicama svojih djela. Mislio sam da će gad završiti iza rešetaka, nisam se nadao da će ga pustiti da se brani sa slobode i da će pseto pobjeći. Trebao sam uzeti u obzir to što je na položaju i što su mu drugari isto tako velike mudonje koje su mu izišli u susret. Zbog toga se okretali u grobovima svi do jednog dao Bog, jer time što su mu učinili uslugu uništili su ne jedan nego dva nedužna života. Da se ne lažemo nisam ja bijeli cvijetak, ali sve što sam činio za života bilo je da pomognem drugima. Nisam ni slutio da će me pomaganje koštati života one koju volim. Koštati mog jebenog života. Što da činim, gdje da se okrenem? Stanem pored prozora s rešetkama koji sam Bog zna zašto gleda u hodnik. Ispred njega je jedan čuvar koji šeta gore–dolje. Vidi da ga gledam pa suzi oči. Ja okrenem svojima i u tom okretu spazim na njegovu pojasu jedan tračak nade. Lokacijska pločica. I mi koristimo iste takve u firmi i kada bi se uspio dočepati ove mogao bih poslati koordinate Eonu, jer sasvim sam siguran da me on već traži. Otišao je posjetiti Grace Mackeen, i vjerujem da me potražio da mi javi što je saznao. I da me nije našao, a Eon zna stvari, njemu se ne treba crtati. U to da me traži sasvim sam siguran, ali da li zna gdje da se okrene to ne znam. Ni ja nemam pojma gdje se nalazim, znam da sam uz obalu, ali pobogu to može biti bilo gdje. Moram se domoći ove proklete pločice i poslati signal na neki od naših lokatora.

– Što da uradim? Kako? – vrtim se po prostoriji, krv u mozak ne dolazi. – Ma, k vragu!– počnem udarati po vratima. – Otvori! Otvori mi proklet bio! – on priđe prozoru.

– Prestani lupati majmune! Što hoćeš?

– Otvori mi želim vidjeti Mackeena!

– Ostani gdje jesi govno! Nećeš ga vidjeti, nećeš dobiti ništa osim smrti izjutra! – nastavim udarati po vratima kao luđak. Znam da ću ga iznervirati da će na kraju morati otvoriti tek toliko da me utiša. Omami šokerom ili nekako drugačije.

– Neću prestati! Udarat ću i vikati sve dok me netko ne čuje. Neću samo mirno sjediti i čekati da to govno ubije Emeraude i mene. Neću mirno čekati smrt, otvori ili ću početi udarati po prozoru sve dok ne slomim rešetke, dok netko ne čuje.

– Bolje za tebe da ne otvaram, ako ti uđem unutra ubit ću te od batina.

– Ne bojim te se pizdo. – udaram i rukama i nogama, uzmem onu jednu stolicu i bacim u prozor. Udari od rešetke, ali ipak proizvede zvuk. On uleti unutra razjaren kao bik i krene na mene. Izvuče nekakav pendrek pa zamahne. Udari me, a ja se bacim na njega. Hrvemo se i to mi je bio cilj. Da ga oborim i ukradem pločicu. Jak je i teško je. Prokleto teško doći do nje, a da ne osjeti. Odbaci me i udarim o zid. Pridigne se i krene na mene ponovno. Kako se sagne prilika kao idealna za skinuti je ukaže mi se pred očima. Strgnem dok ne gleda i odgurnem je pod krevet.

– Da te ne čuva samo za sebe, sad bih te ubio pseto jedno! – opsuje me i udari šakom . Glava mi klone u stranu. – Pu, đubre jedno. Budi miran inače ću te baciti u komu, ako još jednom zucneš. – pljune pored mene i izađe napolje ostavljajući me na podu. Malo se prodrmam, sastavim pa dopužem do kreveta. Privučem pločicu, Bože samo da nije pod šifrom, ako jeste sve mi je ovo bilo uzalud. Svijetli da je uključena, hvala nebesima. Ukucam broj naših pločica i pošaljem signal. Nadam se da će im stići i da će znati. Ako nitko drugi on hoće. Eon će znati. On uvijek zna i bez da mu se kaže u lice. Sjednem uz krevet, oslonim leđa i čekam.

– Molim te Bože, moraju je spasiti, ako treba netko da ode k tebi neka to budem ja, samo neka nju spasu. – zabacim glavu unazad, a onda mi u oku zasja najljepša boja od svih. Zelena točkica je uključena. Signal je primljen.

* * * * *

Svaki metar je kao kilometar, kao deset njih odjednom. Kao da putujem na kraj države, a ne koji kilometar dalje. Što više žurim i što me više bijes i želja da ih nađem gone prema Sandy beach–u, to je čini mi se sve dalje.

– Bože molim te samo da su oboje još živi. Samo da to govno nije napravio nešto... – jebeno ne mogu ni da razmišljam. Ono ondje je moj najbolji prijatelj i žena za koju sam sasvim siguran da je moja krv. To su oni koje drži jebeni silovatelj djece, prokleti manijak koji je umakao muriji i sudu i sve ih vuče za nos mjesecima. Manijak koji se iživljava na nedužnoj djevojci samo da bi napakostio svom neprijatelju. Na djevojci koja je rasla pod njegovim krovom, koja ga je možda i zvala ocem, tom djetetu kojeg je njegova žena željela više od svega. Ubit ću ga golim rukama zbog toga, sve i da ona nije moja Ester – a jeste. Iskijat će svaki udarac koji je spustio na njezinu meku dušu. Iskijat će i ono što je uradio svojoj ženi, jer siguran sam da je on skupa s onim jebenim doktorom kriv što je Grace biljka toliko dugo. I za sve što je činio nedužnoj djeci. Za toliko toga će platiti i neće mi biti žao niti jednog jedinog trenutka što ću ubiti to đubre. Možda je mislio da je jak, da je velik i da može da radi što hoće, ali zajebao se debelo kada je dirnuo u nešto moje. Bog ne prašta. Eon Mason ne prašta, Osiris ne prašta. Diraj moje i više te biti neće.

Stisnem gas još jače, a onda osjetim vibraciju za pojasom. Lokacijska pločica. Otkačim je i pogledam. Lake bulevard 34/9, Sandy beach!

– Cole! Hvala Isusu! – brzo stisnem dugme za potvrdu. – Dolazim brate. Izdržite još malo.