ㄖ丂|尺|丂🔚

10

– Ja... – zausti pa stane. – Ja ne znam što bih rekla. To jesi ti. Čim sam čula tvoj glas znala sam... Eon Mason. K vragu!

– Razočarana si?

– Ne. Nisam, samo, ne znam šokirana jesam. U tvojoj agenciji, tvoj detektiv traga toliko dugo za osobom koja mu je svo vrijeme ispred nosa. Kako si mogao da mu kriješ tko si i da ga pustiš da traži uzaludno? Mislim, ne znam nije u redu.

– Zbog njega sam i došao. Zbog njega ti i otkrivam tko sam, jer trebam tvoju pomoć. Što god ti mislila sada o meni, što god osjećala i što god osjećao ja sada nije najvažnije. Cole je važniji od svega i Emeraude Mackeen također.

– Emer... Čekaj što? – primaknem se još bliže. Ona uzdahne, a to mi se svidi. Jako, i previše.

– Cole je nestao. Mackeen ga je oteo.

– Molim? Kako, kad?

– Danas. Nakon što sam posjetio Grace u sanatoriju. Predstavio sam se kao on i Mackeen je to odmah saznao. Zvao ga je i rekao da ima dojavu da je Cole posjetio Grace. Da mu je dopizdilo da se Cole miješa u njegove stvari i odvukao ga. Mislim njegove gorile su to učinili. Želi ubiti Emaraude i želi da Cole to gleda.

– Ja ne mogu da vj...

– Moraš mi pomoći Reini. Moraš mi reći tko je Gregov doušnik. Tko je otkucao da je Grace imala posjetu. Kada nađem tog koji je uvalio Cola u sranje ima da propjeva sve od a do ž o Mackeenu. Taj sigurno zna gdje se to govno točno krije. Grace je rekla nešto o Sandy beach, poslao sam ljude tamo, ali nije jednostavno baš naći točnu lokaciju.

– Misliš da je Mackeen ondje? Da ondje drži djevojku i Barnesa?

– Mackeen želi da Cole plati što ga je uništio. Udara ondje gdje ga najviše boli. Muči Est... Emeraude i tako ubija oboje. Ne mogu i neću to dozvoliti. Ni kao Eon Mason, ni kao... Osiris. Ne dam, razumiješ li?

– Razumijem. Što mogu učiniti da pomognem?

– Trebam spisak imena svih za koje misliš da bi mogli da budu Gregovi drukeri. Sve ću ih redom provjeriti – kažem, a ona odmahne glavom.

– Nema potrebe za spiskom, tu je samo jedno ime. Jedan čovjek koji je osim mene zadužen za Grace. Doktor Murphy. Grace je pod njegovom gardom otkad je primljena ondje. I ja sam glupa. tako sam glupa. – spusti glavu pa odmahne njome. Trebala sam znati. Ništa, ali baš ništa što se događa s Grace ne dogodi se a da on to ne sazna. Nisam mislila da će tvoj posjet imati ovakve posljedice.

– Nisam ni ja, ali ne vrijedi plakati. Moram djelovati i moram ih oboje naći dok nije kasno. Znaš li gdje ga mogu naći da ne lutam i ne gubim vrijeme bez veze?

– Ne, ali u klinici je njegova adresa. U kompjuteru.

– Možeš li doći do nje?

– Jedino ako onesposobim portirku, ali ne umijem to učiniti. Ne mogu nauditi nedužnoj ženi. – udahnem duboko. K jarcu!

– Ne moramo joj nauditi, samo je treba maknuti odande na kratko, zar ne?

– Pa, da.

– Je li ista ona koja je bila i danas?

– Ona je dežurna, – pogleda na sat – još nekih sat i pol. Što znači da se moramo požuriti. – okrene se i krene preko ceste. Uhvatim je za ruku i privučem k sebi. Njene krupne oči šaraju po mojima pa se polako, jedva primjetno spuste u visinu mojih usana. Osjećam da drhti od ovog bliskog kontakta, a bogami i u meni se sve trese. Poljubio bih je radije nego udahnuo zrak, a kroz glavu mi prolazi sve ono što sam sebi rekao stotinu puta. Nisi dobar za nju. Makni se i pusti ženu da živi svoj život. Ne prilazi. Ne možeš sebi, a n i njoj priuštiti to što jesi. I dok sve to odjekuje u meni, njene usne me mame, privlače me kao pčelu cvijet; da s njih poberem sav polen, da ih osvojim, da se u njima okupam. Oči su joj opet na mojima tonem u te plave dubine poput kamena bačenog s obale. Što sam uopće htio, zašto sam je zaustavio, ako nemam muda da uradim to o čemu razmišljam. Pusti je Eon kretenu i nemoj gubiti vrijeme. U toliko stvari si jak, u toliko toga si Bog, ali pred ovim leptirom ti si prokleta pizda. Sisa i slabić. Rastapaš se i nestaješ poput snjegovića na suncu. Pustim joj ruku, a ona ne uzmakne, ostane blizu, a onda se samo izdigne na prste i učini ono za što ja nisam imao hrabrosti. Baš poput leptira kakav jeste nježno svojim mekim usnama dodirne moje, tek toliko da osjetim tu sreću, taj tanani dodir krilima. Bože, znaš da odavno nisam jedan od vjernika, ali u ovom trenu ti zahvaljujem. Poljubio sam stotine žena, probao svakakvih usana. I nježnih i grubih i slatkih i od suza slanih; ali ovaj mekani dodir je ono što sam cijelog života želio i čekao. Otvorim oči plašeći se da zapravo sanjam i dočekaju me njezine sjajne, prelijepe kao i ona cijela.