Kada od najranijeg djetinjstva gledaš pakao, odrastaš u njemu, osjetiš da si i sam njegov dio. Prepustiš se ili se boriš, nema trećeg. Gledao sam ga, doživio, ali mu se nisam prepustio.
Pisana od:18.03.2021.- 02.05.2021.
04.04.2021 #1 shortstory
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Pričaj mi. – kaže, pa se ugnijezdi ispod moje ruke. Vani je već odavno svanulo, grad je budan, budni smo i mi. Prošlo je mnogo vremena otkako sam sa ženom ležao ovako, milujući joj kožu, u tišini, ne razmišljajući o ničemu drugom osim o tome koliko me to sretnim čini. Sada ležim ovdje s njom u svojim rukama, nakon što sam se svojski potrudio da se cijeli, do zadnjeg svog komadića zavučem u svaku poru te iste kože koju dodirujem prstima i uživam u svakom dodiru. – Pričaj mi o onome što se dogodilo noćas. Ne mogu vjerovati da će taj luđak konačno pred lice pravde. I Emeraude bi trebala da ga svojim iskazom zakopa toliko duboko da nikada više ne vidi svjetlo dana.
– Mislim da on i ovako i onako više dana vidjeti neće.
– Policija će prevrnuti zemlju da nađu onoga koji je Mackeena predao pravdi.
– Naravno da hoće. Umjesto da su prevrtali zemlju da njega nađu, prevrtat će je da nađu onoga koji ga je umjesto njih našao. Jer, naravno nitko u ovom gradu ne bi trebao biti nadmoćniji od jebene policije.
– Ima li kakve šanse da te otkriju?
– Ne vjerujem. I nije me briga. Ona je sigurna i to je najvažnije.
– Em?
– Da. – stavi svoj topli dan na moja prsa. Udahnem duboko, ne vjerujem da ću ovo uraditi, ali nešto iz mene želi da joj kažem. Želim da podijelim taj dio svog života s njom, kako s nikim osim Cola nisam. – Jedan od mojih ljudi, Luigi... On zna. Zna tko sam i zna da smo Osiris i ja jedna osoba. Rekao mi je to. Noćas.
– Zbilja?
– Da. I ne, ne znam kako je saznao, s njim provodim puno manje vremena nego sa Colom, nešto se sigurno moralo dogoditi, da je otkrio istinu.
– Vjeruješ li mu?
– Vjerujem. L. je dobar čovjek, odan je. Godinama je uz mene, on me ne bi odao. Na kraju krajeva svi mi se borimo za istu stvar, samo što sam ja... Da, ja sam se oteo kontroli, ali to sam što sam, nikada se neću promijeniti.
– Ja ne želim da se mijenjaš Eon. Želim s tobom priliku za nešto više i nikada ne bih tražila da se mijenjaš. Već sam ti rekla na sastancima na koje idem... Ti si Bog. Svaka žena koja je ondje došla nije imala ništa loše da kaže o svom spasiocu. Učinio si toliko toga za sve njih. Spasao ih propasti, batina, smrti.
– Moj otac je tukao moju majku – jednostavno iziđe van iz mene. – Bio je nasilnik i alkos. Kada je ostala trudna s mojom sestrom nije to mogao podnijeti. Jednom ju je istukao, ali je njezin doktor to prijavio policiji i od tada su nam često dolazili u kuću. Plašio sam se, nisam znao zbog čega dolaze, a dolazili su provjeravati da li se pridržava zabrane. Kada je rodila samo su jebeno prestali dolaziti. Napustili su je, a njemu dali odvezane ruke. Mrzio je Ester, mrzio je mene, nju, vjerujem da je mrzio i samog sebe, ali bio je prevelika pizda da bi sebi naudio, pa se iskaljivao na njoj. Ester je imala malo više od godinu dana kada je jedne noći toliko prebio moju majku, da mislim da nije više bilo mjesta na njoj koje nije krvarilo. – riječi mi već zapinju u grlu, dok mi te slike tako prokleto žive lete pred očima. Ona se stegne još više uz mene. – Uzeo sam veliki nož iz kuhinje i ubo ga. Iznenadilo ga – kažem, a ona se pridigne i pogleda me u oči. – Ponovio sam to još par puta, sve dok nije pao na pod i dok se iz njega nije razlila krv kao iz moje majke.
