Ima li Boga?

3.1K 68 14
                                    

Dragi moji!

Prije čitanja ovog nastavka zamolila bih vas za jednu uslugu.Naime,krenula sam s pisanjem nove knjige i željela bi da bacite oko i na nju.Naravno to ne znači da ću ovu knjigu zapustiti da pače glavni cilj mi je završiti ovu knjigu ali u međuvremenu pisati i drugu.

VELIKO HVALA!

VELIKO HVALA!

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.



***


Posrnula sam i možda napravila ogromnu grešku.
Prepustila sam se.
Dopustila sam da me uzme,ali ne na silu već na onaj način na koji sam i sama zamišljala.Jesam sretna?

Nisam sigurna sve moje emocije su pobrkane.Da li da mu vjerujem?Ni sama ne znam al pustit ću da vrijeme pokaže sve.

Boli me svaki milimetar moga tijela,kako od modrica tako i od Liama,bio je nježan ali potisnula sam na kraju svu bol.Njega već nema i nebo je zaprimilo crnu boju.

"Djevojčice"-s osmijehom na licu prišao je teturajući se.Moje nosnice začarao je miris žestokog pića pomješan sa ženskim parfemom,koji sigurno nije bio moj.Bijes,tuga i crni oblak navio se nad mnom.

"Djevojčice? Liam jel tako svaku djevojku zoveš samo kako bi ju u krevet odveo?"-upitam skupljajući obrve na što mi on uzvraća takav osmjeh da se ne može pročitati je li bio sretan,ljut,sarkastičan.

"Samo tebe zovem djevojčice a ostale...pa one su ostale"

"Pa vidim i osjetim da su te ostale plazile po tebi večeras a tebi izgleda nije smetalo"- moj pogled je bio uprt na crveni ruž na njegovoj košulji.

Šutio je ali bjes je počela prštat iz njega.Jel me strah da opet na vidjelo ne izađe sam vrag? Je strah me,ali to me ne spriječava da kažem što mislim i da mu predočim koliko me zapravo to povrijedilo.Mrzim,mrzim kad netko govori jedno a radi drugo,takve dvolične osobe ne bi ni trebale postojat na ovom svjetu.Stoj iza svojih riječi jebemu! Zar je tako lako izgovoriti sve i svašta i na kraju iznečistit svoj obraz samo zato što nisi stao iza tih istih riječi?

"Anna,nerviraš me"-stisnuo je šake pokušavajući otjerati bijes.Ah,duša.

"Nerviram te? Ti me izluđuješ Liam! Znaš šta"

"Reci i pri tome pripazi što ćeš reći da na kraju ne bi požalila"-nabacio mi ke osmijeh.

"Ne Liam,ja kažem što mislim ali stajem iza svojih riječi čak i ako znam da ću poslje najebat. Samo ne mogu vjerovat,da sam ti vjerovala da sam jebeno ostala tu umjesto da sam pobjegla.I znam,kreće priča gdje se sve svodi na to da sam imala izbora ali budimo ljudi i budimo realni nisam imala izbora.Našao bi me,a onda,e onda bi napravio još veći pakao u mom životu. Stvarno sam mislila da se mijenjaš da zapravo ima nešto dobro u tebi ali prevarila sam se ostao si isti idiot kao i prije"-uzdahnula sam dok me on samo promatrao puštajući da kažem što mislim,da se obranim ali svi znamo iza svake obrane stoji kazna.

"Predala sam ti!Koja sam ka glupača,ne vjerujem kako mogu pasti na takvog ološa! Dala sam ti svoje tijelo,dopustila sam ti sve,svaki centimetar svog tijela sam ti dala.U jednu ruku želim vjerovat da je to bilo stvarno ali u drugu ruku vidim da je to sve bila samo laž.Ni je ni čudo što te maćeh tukla,jer nije ona stvorila monstruma od tebe,sam si!"- možda je jezik bio brži od pameti ali moj jezik je bar bez dlake na jeziku pričao surovu istinu.

Već sljedećeg trenutka nalazim se gurnuta na krevet i moje ruke su već na svojim zglobovima osjetile hrapavo stezanje konopa.Znam što slijedi,kazna ali molim Boga da ova bude presudna da se zauvijek riješim svih muka.

"Dosta je bilo! Šta si umislila ti sebi u toj svojoj maloj glavici? Mislila si da iza ovoga neću bitu s drugim ženama,da si ti svjetlo mog života? Sva moja bol i mržnja da je samo tako nestala?! "

"Misliš da je to jebeno lako?!?!"-ustaje se sa mene i prilazi ka ormaru te zastaje.

"Kako da ja tebi vjerujem? Reci mi da je razlog zašto si ostala taj da me učiniš boljim? Reci mi da si mislila da se to preko noći dešava? Reci mi da iza svega ovoga neću napraviti još jednu grešku? Ne jednu već stotinu dok ne budem znao za bolje.Jebeno sam takav i ako me želiš promjenit bolje ti je bilo da si šutila i to svoje sexy tijelo opet prepustila meni jer jedini jebeni razlog zašto sam bio nježan danas je taj što znam da mi se drukčije ne bi prepustila već bi te na silu morao uzeti. Ali pokušao sam,djevojčice stvarno jesam i pokazat ti da mogu bitu bolji,pokušao sam ne otići gdje sam sad bio i svoju bol utapati u alkoholu i kurvama.Ali ti,nakon zadnjih riječi ne zaslužuješ milost!"-iz ormara je izvukao dobro ppznati bič.

I sad se pitam koju od 3 opcije danas dobivam ili bič ili bič i sex.

"Broji"-s osmijehom i već jakim zaletom bič se našao po mojim tijelom,ovaj put to su bile ruke,noge,stomak,leđa,svaki dio mog tijela.

"Jedan"

"Dva"
.
.
.
"D-devet-n-aest"

"Povuci svaku riječ iz tih svojih usta!"

"O-o-pros-ti"- tiho sam rekla a onda još jedan udarac se urezao u moju kožu.

"D-vades-e-et" nisam mogla više,ovo je ne podnošljivo.

"L-liam opr-r-osti mi moli-m te"-suze su klizile mojim licem,tijelo se treslo a glas se utišao.Ovaj put moje tijelo je patilo ali i preživjelo.Ima li nade,za mene,za njega? Ima li Boga?

I evo ga! Ovaj dio je malo kraći jer sam stvarno u ogromnoj žurbi al nadam se da vam to ne smeta.

Zatočena ( UREĐUJE SE)Where stories live. Discover now