Zatočena ( UREĐUJE SE)

Ali nek ne gađa u srce,ono je davno stalo

Svaka nada za boljim sutra u meni je utihnula. Svaka nada da ga promjenim u meni je nestala. Svaka nada da ću monstruma moći zavoljeti je izbrisana.

Bol

Crvenilo

Modrice

Ožiljci

Krv

Suze

Sve se nakupljalo na mom tijelu. Zglobovi na rukama su već odavno izgubili snagu,dok oštri konop reže taj isti zglob.

Pogledam se.

Mutnim pogledom prelazim po svom tijelu.Bijela posteljina obojana u crvenu boju,boju moje krvi.

Rezovi po mom tijelu su duboko urezani puštajući da tijelo drhti.

Svak kapljica krvi bila je vrela,tek potekla i kapnula na posteljinu.

Ni uzdahnuti ne mogu,ni riječi izreći ne mogu.

Ni jedan pomak ne mogu napraviti.

Boli.

Neopisivo boli.

Stajao je i gledao me praznim pogledom,duboko uzdišući, postajući svjestan što je napravio. Bič je pustio da sklizne iz njegove ruke i padne na pod.

Suze.

More suza se kupilo u njegovim očima ali ni jedna da poteče niz lice. Još uvijek mu je teško preko ponosa prijeći.

Sklopio je oči i tiho uzdahnuo,ovog puta puštajući suzu da sklizne niz njegov obraz.

Ali ne budi glupa djevojčice,možda mu je sada žao i možda se kaje ali poslje monstrum u njemu potisnut će osjećaj krivnje.

Prilazi,polako i nesigurno stvarajući udubinu na krevetu i dospuštajući da tamna sad već hladna krv uvuče se u njegove hlače.

Drhtavim rukama odmotao je uže ,a moje ruke su samo pale,bez imalo snage.

Nema ni on snage,da me pogleda,da vidim koja emocija se krije u njegovim očima.Želi pogledati ali ne može.

Uzima moje iscrpljeno tijelo u svoje naručje i kreće put kupaone.

Spušta me u tuš i pali mlaku vodu ispirajući krv s mene,ali ona i dalje teče.

Boli.

Peče.

No nemam snage da napravim jedan zvuk.

Skida odjeću sa mene ostavljajući me potpuno golu ali i sada mi to ne čini problem. To je samo tijelo. Ni ne vrijedi više.I krv će prestat teći, i rane će zarasti ali ožiljci ostati.Proć će ali duša se zacijelit neće.

Izašao je,puštajući da moje tijelo uživa u mlakim kapljicama vode. Ni plakati više ne mogu,suze su davno prestale teći.

Gubim svaku nadu dok moje tijelo boli,gubim svaku nadu dok se moja duša gasi.

Ulazi opet me hvatajući sebi u naručje ,poligajući me na sad čist krevet.Brišući ručnikom moje mokro tijelo.

Želi nešto reći,vidim na njemu ali ne može.

Tako u tišini sklopim oči i zaspim.

***

"Anna!"-upada u sobu Nikola te zastane.

"Sad sve ima smisla"-kaže prilazeći krevetu.

"Jesi dobro? Što je bilo?"-sjeo je do mene i moju ruku položio u njegovu.

"Ubio je Nikola,ubio svaku nadu u meni. Nakon ovoga što još može biti? Postoji li išta gore od ovoga? Ubit će me? Samo će izvući hladni metalni pištolj i uprti ga u mene? Ali nek ne gađa u srce,ono je davno stalo"

"Nebi Anna,ne bi te nikad ubio znam ga. I sada,ne mogu ga opravdati. Ne mogu reći da je njegova prošlost kriva ,nije.Sam je kriv."

"Nema opravdanja Nikola, moga se opravdati ali nije. Šutio je,riječi jedne izgovorio nije. Imao je priliku."

"Zašto ja Nikola? Što sam ja skivila? Pokušala sam promjeniti ga,ostala sam.Jesi svjestan koliko drugih cura bi nestalo glavom bez obzira ali ja nisam? Imala sam prokleti osjećaj da ja to mogu,ali prevarila sam se. Kad ga najbolji prijatelj od malena nije moga promjeniti zašto bi ja?"

"Ne znam Anna,ne znam da li se može promjeniti. Ni sam nisam siguran."-spustio je glavu ne znjući što reći.

"Treba li ti što? Jesi gladna,žedna? Boli li te? Hoćeš da ti donesem neku tabletu,nešto?"

"Eh,da je samo tako postupio sve bi bilo drugčije da me samo pitao jedno pitanje od tih tvojih. Ali ne,ne treba mi ništa samo se želim naspavat i odmorit"

"A sad Nikola zašto si došao i pri tome povikao moje ime?"

"Ovaj,ne znam kako da ti kažem ali..."

Jednoteiste riječi odzvanjle su u mojoj glavi. Zar je bio spreman to učiniti? Zar mu je toliko žao bilo.

Zato nije pričao sinoć,razmišljao je što i kako dalje.Ni sam nije znao,izgubljen je bio.

Na tren sam zaboravila na svu bol i na to kakav kreten je bio i jedino pitnje je bilo "je li dobro?".

Kako je mogao?

Zašto?

Je li dobro?

Je li živ?

Na tako ružan način pokušao je sebi oduzeti život. I bore se,bore se doktori da ga vrate.Bore se da ostane živ.

"Vodi me k njemu Nikola."

I to je to za ovaj nastavak. Malo je kraći ali nemam toliko inspiracije.Nisam dugo postavljala nastavak iz razloga što sam imala zdravstvenih problema i iskreno nije mi bilo do pisanja.

Hvala na razumijevanju ❤