Zatočena ( UREĐUJE SE)

Hrabrost

"Molim te,ne čini to. Nije kriv. Na svojoj duši nosit ćeš nevinog čovjeka koji radi samo svoj posao uz to brine za tebe i tvoje zdravlje"

"Ostani bar danas,da naprave još dodatne pretrage kako bi uistinu ustanovili kako si u redu"

"Učini dobro i dobro će ti se vratiti"- ni sama ne znam od kud sve ove riječi izlaze.Kako tako uplašena djevojka,krhka,bojažljiva muške siluete a tek muškog tijela te njegovog dodira. Kako ta ista djevojčica skuplja snage i iz vezdra neba zbori,riječi iskrene i surove,stvarne kako bi olakšala i pomogla osobi koja joj je načinila toliko štete.

Spustio je pištolj i ako nisam sigurna od kud mu ali to me ne čudi uvijek je uz njega i ne boji ga se upotrijebiti nevezano je li osoba kriva ili pak nevina. Tiho je uzdahnuo te su se naši pogledi susreli.

Žao mu je,vidim to. Oči su ipak ogledalo duše ali u njima vidim nadu,po prvi puta imam vjere da možda i promjenim ovog čovjeka i pokažem mu kako za ljubav treba samo malo.

Legao je na krevet te je doktor ponovo priključio sve aparate na njegovo tijelo te napravio sitne standardne pretrage kako bi se uvjerio da je dobro te iza toga samo izašao. Bio je ozbiljan,znao je kako raditi profesionalno svoj posao ali čak i njega duplo starijeg čovjeka od Liama bilo je strah.

"Želim znati sve. Od početka,od kad si kročio u moj život,od beživotnog tijela moje majke kojeg i dan danas sanjam,do tvoje prošlosti i toga što se zapravo nalazi u tvojoj glavi"

Uzdahnuo je po ko zna koji put i kad sam mislila kako će negirati moj zahtjev ipak je pristao i samo počeo s pričom dok sam ga pozorno slušala.

"Ti. Krhka djevojka,prvo predivnog izgleda te još ljepšeg karaktera,tako nevina u svakom pogledu mora upoznati svijet na ovakav način. Zaintregiralo me sve to,kako brineš o nekom kome nije stalo do tebe,kako   u svakom zlu pronađeš dobro kako i na kraju svega što sam ti napravio si tu."

"Znao sam za tebe,pratio sam tvoje korake te polako ali sigurno upoznavao tvoj život a da ti za to i ne znaš. Imaš to nešto i siguran sam da nikada neću saznati točno što je to,propitkivat ću se do kraja svog života,siguran sam da i tada neću znati odgovor."

"Mene pak odgojila je ulica tu sam učio i odrastao uz okrutan svijet,upuštao se u raznorazne probleme,drogu,kurve jer to je za mene bilo normalno. Upadao sam u razne bande tražeći sebe i dan danas se nisam pronašao. Na kraju stvoro sam i sam svoju i tu su krenuli još veći problemi. Kalkulacije,mutni poslovi,konkurencije. Zakačio sam se sa pogrešnim čovjekom i to se odrazilo na tebi zahvaljujući meni. Znali su da te pratim da mi se režeš u kožu i ako me ne poznaješ. Ubio sam,njegovog člana njemu jako dragog i bliskog i odlučio je tjerati me da patim tako što ću tebe morati gledati kako zapravo ti patiš. Njega si upoznala i njegovo ime teško da izgovorim jer sjetim se svega,sjetim se kako su te dirali,tukli moju djevojčicu su na poslijetku i   uzeli. Onu večer kad si birala i odabrala da i nakon toga ostaneš uz mene i ako sam ja za to kriv."

Njegove suze nakupljale su se slanom tekućinom magleći njegov vid ali nije dopustio da jedna suza sklizne niz obraz. Jak je bio a lomio se znajući da je sve ovo njehova krivica. Bio je iskren osjećam to,znam to.

"On je ubio tvoju majku i učinio da patiš a za tobom i ja. U tom trenutku pokušao sam te sustići znao sam da razmišljaš na svojoj klupici u parku ali bila si brža. Nisam stigao,nisam te mogao zaustaviti da vidiš taj prizor,nisam mogao poništiti pečet koji će ostati u tvom sjećanju do kraja tvog života."

"Uzeo sam te pod svoje nadajući da ćeš me zavoljet ali u tvojim očima vidio sam samo tugu i mržnju. Znao sam da me mrziš. I tu se upliće moja prošlost. Oduvijek sam se iživljavao na ženama,takav sam i ne da ne želim već ne znam kako to promjeniti. Kako te prestati povrijeđivati kao da nisi dovoljno propatila i to sve zbog mene. Tukao sam te na najgori način i nisam se mogao zaustaviti,bol i mržnja te bijes zavladali su mojim tijelom a um se izgasio. Doveo sam te do granice smrti te se kasnije kajao. Grdio sam te ružnim riječima i ako ništa loše nisi napravila ili rekla. Kaznio sam te za svaki neposluh ostavljajući ožiljke na tvom tijelu i ako sam znao kako je to nositi se s tim,te svaki dan gledati svoje tijelo i prisjećati se svega. Na kraju uzeo sam tvoje tijelo,grubo,stravstveno,životinjski. Natjerao te da se prepustiš,povjeruješ mi te iskoristio tvoju žudnju da ti uzmem ono najvrijednije"

"Ne znam stati. Ne znam se kontrolirati. Ne znam pokazati osjećaje. Ne znam kako je to voljeti i biti voljen. Ne znam za dobro."

"Bojim se"

"Što ako te opet povrijedim? Ako se ne budem mogao zaustaviti?Što ako ja to ne mogu?"-pusti suzu.

Gorku skuzu.

"Liam,zapravo ni sama ne znam zašto sam tu. Nakon svega svaka razumna osoba bi otišla glavom bez obzira. Ja sam ipak tu.Imam osjećaj da ja to mogu,da ti to možeš."

"Trebam vremena bar večeras da sama uronim u svoje misli i povežem dva i dva. Hvala ti  što si mi rekao istinu cijenim to sad ju samo želim probaviti."

"Odmori se,spavaj sutra ćemo nastaviti razgovor"-podignem se sa stolice koja je bila uz njegov krevet te primjetim smješak u kutu njegovih usana. Izbacio je sve ono što je dugo držao u sebi. Hvala mu na tome i sad puštam i sebe a i njega da posložimo kockice u glavi. Što dalje i kako ispraviti sve ovo.

U glavi mi se vrti samo jedno te potisnem strah i ipak na kraju ostavim poljubac na njegov obraz.

I evo ga,dugoočekivani nastavak. Nadam se da vam se sviđa i da će te nastaviti čitati i pratiti buduće događaje.

Što vi mislite? Može li se Liam promjeniti i vrijedi li riskirati vlastiti život kako bi pratili svoj osjećaj,kako bi pomogli osobi da se promjeni,osobi koja vas je najviše razočarala i po tko zna koliko puta ubila volju za vlastitim životom?

Ostavite komentar ❤