Zatočena ( UREĐUJE SE)

2.dio

•Liam•

"Zar se stvarno moramo opterećivati jednom ženom koja je u dugovima"- isfrustrirano puhnem ispijajući gutljaj gorke crne kave.

"Liam, ta jedna žena nam je dužna mjesecima. Ponavljajući svaki mjesec kako će vratiti dug sljedeći mjesec."

"U redu,reci mi nešto više o njoj"- prekrižim ruke preko prsa gledajući Lukasa koji sjedi preko puta.

Moja desna ruka. Toliko inteligentan a s druge strane glup i iritantan. Nitko ali nitko mi ne može dignut živce kao on.

Moglo bi se reći da imam malih problema s bijesom.

Kao dijete odrastao sam u savršenoj maloj obitelji. Kao sin jedinac roditelji su mi bili najveći oslonac, uzor, podrška sve dok nisam odrastao i otkrio pravu sliku o roditeljima i čime se bave.

Otac je većinu vremena bio na poslu, uvijek namrgođen kad je taj isti posao u pitanju. Kad bi i proveo nešto vremena kući to se svodilo na svađanje s majkom,udaranje i raznorazne kazne ako bi izgovorili i najmanju riječ koja njemu ne odgovara.

Tu sam shvatio da moj otac nije onakav kakav sam mislio da je. Kako sam odrastao sve grublji je postajao prema meni,lagano uvlačeći me u život kojeg on živi. Život ubijanja,silovanja,zlostavljanja, prodavanja i prenošenja raznih droga i oružja. Bio je glava Talijanske mafije. Cijela država bila je na njegovom dlanu. Građani koji bi zažmirili kada bi nešto vidjeli, skrivali se u kućama pazeći na kćeri i sinove kako ne bi bili sljedeća meta a potom mučeni,silovani,iskorišteni i potom ubijeni. Policija koja bi prekrila sve dokaze surađujući s mojim ocem. Ukratko bio je strah i trepet cijele Italije.

Od 15 godine trenirao me kako pucati, bacati i baratati s raznim noževima. Dok su druga djeca odlazila na treninge nogometa ja sam trenirao  kako služiti raznim oružjem. Provodio dosta vremena u teretani gradeći mišiće i formu. Otac bi uvijek govorio Moraš izgledati kao gromada,jer izgled je prvo što netko primjeti na nekom. Ako vide slabašnog i krhkog čovjeka bez trenutka razmišljanja će te ubiti. I bio je u pravu. Nitko se nije usudio prići i reći nešto. Oni mali postotak koji i je ubrzo bi shvatili kako im je to greška života.

Emocije.

Ono što me godinama trenirao, da budem kao on. Da sam u mogućnosti ubiti nekog bez razmišljanja. Da sam u mogućnosti raskomadati bilo koga na djelove tko mi stane na put.

Gledajući kako se poigrava sa osjećajima moje majke i njegog tijela. Ostavljajući modrice i ožiljke na njoj. Smatrajući kako je to normalno i kako treba pokazati tko je glavni. Lagano s godinama stvorio je hladnokrvnog ubojicu, bez osjećaja, bez ljubavi i razumijevanja...stvajući bijes,koji se u meni kupio godinama. I treptajom oka od normalne osobe postao bi čudovište.