Zatočena ( UREĐUJE SE)

Novi početak

Liam POV

Moje tijelo se okretalo čas na jednu čas na drugu stranu neudobnog bolničkog kreveta.Nisam mogao zaspati.

Moje misli,moj um vodio me k njoj. Žao mi je. Toliko vjeruje u mene,a ja? Ja ju svaki put razočaram no ona i tada ne prestaje vjerovati. Posebna je,jedna od rijetkih koja se i dalje trudi i dalje ostaje dok bi već druge kao muhe bez glave pobjegle.

Sklopio sam oči i vidio sam nju. Te smeđo kestenjaste oči s velikim dugim,punim trepavicama. Ti mekani obrazi koji se ponekad zažare,zarumene. Usne tako mekane,sočne samo kad ih osjetim pod svojima ludim. Njeno vitko tijelo,grudi,stražnjica, sama figura. Duge noge i ako je bila poprilično niska. Njen glas,predivan ton glasa. Sve njeno.

Ni sam ne znam zašto su mi oči bile zatvorene čitavo vrijeme. Imam pored sebe osobu koja vjeruje u mene čak kad i ja sam to ne činim. Imam osobu kojoj je stalo do mene. Imam osobu koja usprkos svemu i dalje stoji uz mene.

Tretirao sam ju ružno,gadljivo kao hijena koja nije jela mjesecima. Hranio sam se njenoj boli,vriskovima,ožiljcima,suzama. Nanio sam joj toliko štete da sam ju pred smrt doveo.

Nije zaslužila.

Možda, ipak ja to mogu. Znam da ću imati ispada,žutih minuta i da će biti naporan i težak put.

Vrijedi pokušati.

Anna POV

Ulazim krzo bijela klizna vrata pozdravljajući medicinsku sestru te laganim koracima al opet žustrim krećem ka Liamu.Danas ide doma.

Ne mogu potisnuti svoj strah. Strah što će biti danas,sutra.

Kucam na vrata te ga ugledam kako sjedi na krevetu lupkajući nogom od pod.

Nije upalilo. Živčan je zasigurno. Tko zna što će se desiti ako moj jezik bude brži od pameti.

"Vidim već si spreman,malo kasnim gužva u prometu. Nikola nas čeka vani"

Ustao se tromo te došao do mene stvarajući 5 centimetara prostora između nas. Bojala sam  se pogledati ga u oči. Ne želim se susrest s njegovim tamnim očima i širokim zjenicama.

A onda...

Svoje ruke je omotao oko mene te ostavio lagani poljubac na kosi.

"Pokušat ću. Dat ću sve od sebe. Samo mi pomozi"-i dalje me čvrsto držao u svom zagrljaju bojeći se da ću otići.

Podignula san glavu te se široko osmjehnula.

Sreća je prštala iz mene.

"Hvala ti"-ushićeno rekoh.

"Hvala tebi,a sad idemo. Imam iznenađenje za tebe"-klimnula sam glavom te smo se uputili ka Nikoli koji je bio naslonjen na haubu automobila.

Liam je imao osmijeh na licu,baš kao i ja. Nismo ga skidali jer...bili smo sretni. Naravno Nikola je to primjetio te nam oboma prišao u zagrljaj te se odmaknao i sa smješkom pogledao u njega pa u mene.

"Vi to možete, a sad idemo"-bilo mu je neobično reći to tako da je spojio dvije rečenice u kojima ne shvaćamo je li osjećajan ili hladnokrvan.

Sjeli smo u auto te krenuli. Ovo će biti kratka vožnja jer je kuća udaljena tek nekih 15 ak minuta.

"Kada dođeš spakiraj svoje kufere, i ne propitkuj zašto"- ovaj put sam odlučila zadržat jezik za zubima i učiniti kako on kaže.

***

V

ozimo se već nekih 5 sati gdje sam pola prespavala a pola čitala knjigu. Još ne znam gdje me vodi ali znam da mi je stavio povez na oči govoreći mi da smo za 10 minuta na odredištu.

Meni je tih 10 minuta s ovim povezom izgledalo kao vječnost.

Stali smo te je otvorio vrata te uzeo moju ruku.

Stisak mu je bio blag,nježan kao da pazi da me ne povrijedi.

Sviđalo mi se to.

Skidajući povez trepnula sam par puta kako bi se oči priviknule na svjetlost.

A onada....

Prekrasno zeleno dvorište popunjeno drvećima te raznoraznim cvijećem. Žuto,rozo,bijelo,crveno. Izgledalo je predivno. Onda je moj pogled pao na dosta veliku bijelu kuću punu prozora. Tako se savršeno uklapala.

"Uđi"-rekao je s osmijehom te nadodao da želi prvo moj utisak tek onda će mi reći o čemu se radi.

Ušli smo u kuću. Zapravo kad uđete vidite koliko je velika. S moje desne strane nalazio se veliki dnevni boravak, obojan u bijelo sa crnim detaljima. Ambijent je bio tako čudan, sklop čistoće  i tame. Bilo je predivno. Veliki crni kožni kauč na koji zasigurno 20 ljudi sjedne. Ogroman tv i u mojim mislima  je kako bi bilo dobro pogledati neki film na tako velikom ekranu. To su dvje stvari koje vam prve padnu u oko a tu je i predivni kamin te mnogi razni detalji,ukrasi.

S moje lijeve strane,nalazila se velika sjajno bijela kuhinja sa velikim otokom. Kuhinja je ipak bila mješana sa zlatnim detaljima davajući dojam elegancije.

U sredini nalazile su se crne pak drvene stepenice koje vode na kat. Bila sam oduševljena. Dah vam stane na ovakve stvari.

Popeli smo se na kat te se tu nalazio dugački hodnik pun cvijeća,slika te obasjan svijetlom.

Bilo je 5 prostorija. U tri prostorije nalazile su se ogromne sobe,jedna bijela sa svijetlo rozim detaljima. Velikim bračnim krevetom i ogromnim balkonom te kupaonicom. Druga je  bijela sa dodatkom smeđe,slična kao prva sa kupaonom ali bez balkona. A treća,e to je soba koja mi je oduzela dah. Ogromna siva soba,s bijelim detaljima te tu i tamo navirala je zlatna boja. Ogromni bračni krevet na sred sobe  zasigurno udoban. Svijetlo sivi laminat sa velikim bijelim čupavim tepihom. Ogromni bijeli ormar sa zlatnim ručkama. Te velika kupaona sa tušem koji ima stotine funkcija i nisam sigurna bi li znala koristit sve to. Te veliki balkon na kojem se nalazilo cvijeće te dvije ležaljke te mali stolić po sredini. Bilo je i više nego predivno.

Jedna prostorija bila je ured s dva rada stola te svom računalnom opremom.

Zadnja prostorija također za neke oduzima dah. Mala ali skromna knjižnica. Police pune raznoraznih knjiga,uredno poslagane. Te kauč na kojem se već zamišljam,kako se gubim u svijetu knjiga.

Ovo mi sve oduzima dah. A onda se okrenem prema Liamu koji je i dalje držao osmijeh na licu baš kao i ja ali do sada ni riječi nije progovorio. Pustio me da uživam.

"Sviđa ti se djevojčice?"

"Sviđa? Liam ovo je san snova. Ja...ostajem bez teksta"

"Anna,ovo je naše. To je iznenađenje koje sam ti priredio. Nalazimo se u New Yorku. Htio sam početi ispočetka. Okrenuti novi list. Htio sam pobjeći s tobom u novi grad,kako ne bi ostajao u starom,punom prošlosti i loših navika. Naime ovo je moja druga kuća . Htio sam novi početak."

"Liam. Ja.."

"Ja sam presretna. Iskreno se nadam i vjerujem da ti to možeš samo ti vjeruj meni"-ostavio je poljubac na moje čelo.

"Lagao sam"- tiho je rekao.

I evo ga novi nastavak ❤ Nadam se da vam ne smeta dugi opis kuće ali htjela sam vam dočarati mnoge detalje kako bi sklopili sliku kako zapravo izgleda.