Zatočena ( UREĐUJE SE)

"Pomozi Mi"

Budi me buka i razbijanje u kuhinji, te se okrenem k prozoru i shvaćam da je skoro mrak i da sam prespavala čitav dan. Krenem ustat kako bi sišla u kihinju i provjerila što se zapravo tamo događa ali me jaka bol u donjem dijelu stomaka zaustavi i onda se prisjetim svega. Oči se već lagano nakupljaju suzama a tijelo se grči od bolova i muči se sa samim sobom. Muči se kako da izdrži sve ovo. Potisnem bol i ipak ustanem s kreveta i laganim koracima krećem prema kuhinji.

Njegove šake su stisle stolicu u kuhinji a žile na rukama i vratu su se potpuno iscrtale. Dijelovi slomljenog stakla su svuda bili po podu a on je u sebi ponavljao jedno te istu rečenicu

"Ne može ovako, ne dok sam ja glavni"

Krenula sam k njemu ali me izgleda već davno učio i svoje ovog puta crne oči usmjerio pravo u moje

"Anna idi u sobu" - grubim glasom i stegnutom vilicom mi je rekao na što ga ja kao i obično nisan poslušala. Znam da već činim veliku grešku i znam da sam se samo trebala okrenuti i otići ali umjesto da moji koraci idu nazad idu pravo k njemu.

"L-liam" - nesigurno izgovarajući njegovo ime te nakon toga pažljivo promatrajući njegov svaki pokret dođem do njega i stavim svoju ruku na njehovo rame. I dalje promatrajući svaki moj pokret ipak okrene glavu.

"Djevojčice, opet me ne slušaš. Ako ne želiš bit jebana kao sinoć onda se okreni i odi u sobu" - ta rečenica me šokirala ali opet tako očekivano, pa to je Liam. Umjesto da opet odem u sobu krenem skupljat komadiće stakla po podu na što me on zaustavi i podigne na kuhinju. Stojeći između mojih nogu i ne skidajući svoje crne oči s mojih.

"Kučko ako sam ti rekao da ideš u sobu onda ima da ideš jel ti jasno" - rekao je i svoju ruku stavio na moj vrat.

"Neću ti ponavljat, i davno sam ti objasnio sve, ima da me slušaš jer si..."

"Jer sam ja tvoja igračka" - dovršim rečenicu na što mi sa smješkom odgovori

"Vidiš, naučila si" - spusti ruku s mog vrata i krene s njom prema mom međunožju.

"Liam prestani" - iznervirano ali opet uplašeno prozborim i lupnem ga nogom ovog puta u njegovo međunožje na što se spusti na pod a ja krenem trčat k sobi.

"Sad si se sjetila otići u sobu"  javi se moja podsvjest i onda ugazim nogom u komadić stakla i padnem na pod. Okrenem glavu nadajući se da je on još uvijek na podu i da imam vremena za ustat se i pobjeć al njehovo ogromno tijelo stoji nad menom. I sve što u sljedećem trenutku osjećam jesu šamari i udarci nogama po stomaku.

Ovaj put je još manje mario za moju bol nego sinoć. Ovog puta njega nije brigalo ni malo, a ja? Ja sam svakim njegovim udarcem umirala.

NIKOLA P. O. V

(Za vas koji se možda ne sijećate Nikola je Liamov prijatelj, plavokosi dečko s plavim očima)

Upali smo u probleme, i to gadne i zato jurim do Liama da zajedno  riješimo to ali kad uđem u kuću ostanem smrznut i šokiran.

Gledam Liama kako sve jače i jače šuta tu malu djevojku nogama, kako ju lomi i bije, ponavljajući samo jedno.

"Kučko"

"Kučko"

"Kučko"

Dotrčim do njega i gurnem ga u stranu te stanem iznad cure koja je bila toliko pretučena da ju ni pogledat nisi mogao, bila je u nevjesti i bilo mi je žao cure.

Prvi puta, bilo mi je žao neke Liamove cure jer znam što sve s njima radi i zašto mu služe ali ovo?! Ovo još nikad nisam vidio do sad a s njim sam cijeli život. Okrenem se k Liamu i vidim njegov uplašen pogled koji gleda u njeno tijelo.

"Liam pobogu što si napravio"

"J-a, j-a" njegovo disanje je bilo sve više i više ubrzano dok nije došao do nje i klekao te me pogledao pogledom, taj pogled baš taj pogled sam zadnji put vidio kad mu je bilo 13 i od tada nikad više, to nije bio hladni, mrki pogled to je bio pogled sažaljenja, pogled koji traži pomoć.

"Mislio sam da je,nisam se znao kontrolirat, ja, Nives, Anna" - miješao je riječi ne znajući zapravo što reći ali shvatio sam ga. Nives, kučka koja je za sve kriva, koja je zapravo kriva što je Liam danas ovakav.

"Pomozi mi" - Nakon toliko godina čvrstog i hladnog stava sad stoji slomljen i očajnički traži pomoć.

Uhvatim curu u naručje i odvedem je u sobu te pozovem prijatelja koji je doktor i koji nam je uvijek pomagao u ovakvim situacijama jer nikada nismo mogli ići na hitnu jer bi saznali za nestalu osobu u ovom slučaju Annu.