Prvi i Posljednji

4. poglavlje

Leonardo pov.

Njene smaragdno zelene oči mi neće izaći iz glave. Progonit će me dok sam živ.

Zašto sam morao piti?
Sad bi sve bilo u redu. Sada bih mogao popričati s njom, zezati ju i provocirati a ona da se onako ljuti.

Mihael: "Pitaju za tebe. Antonio te zove da ipak dođeš. Rekoa je da ti kažem kako je u redu"

Zbunio sam se na Mihaelovu poruku. Oni znaju?

Na ekranu se ocrtao nepoznat broj telefona. Povukao sam prst po zelenoj slušalici i javio se.

Xx: "H..Hej... Mislila sam da se nećeš javiti..."

Srce mi je pobjeglo u pete kada sam začuo njen glas. Drhti, sva je uplašena.
Naravno, kada sam joj stjerao strah u kosti.

Ja: "Hej, nisam znao tko je pa sam se javio. Sve u redu?"

Šutjela je nekoliko sekundi, a onda nastavila.

Mila: "Sve je u redu, samo... "

Ja: "Samo?"

Osjećam da mi se čelo naboralo. Vjerojatno jer sam znatiželjan.

Mila: "Možemo li porazgovarati? Ti i ja, onako... U... Uživo?"

Njen zahtjev me potpuno iznenadio. Ispravio sam se na kožnoj crnoj stolici i pogledao na vremensko razdoblje koje se događalo vani.

Ja: "Sad? Ali vani je užasno nevrijeme"

Mila: "Ja bih voljela sad. Mogu li doći... Ovaj..."

Ja: "Doći ću po tebe. Ne dolazi u obzir da pješaćiš po kiši"

Mila: "U redu. Vidimo se za deset minuta"

Poklopila je i ostavila me da razmišljam.

Ustao sam i uzeo ključeve s pulta.
Smjestio sam ih u džep hlača i obukao deblju jaknu.

Za sobom sam zaključao vrata kuće.
Nije bilo gužve pa sam brzo stigao.
Mila je odmah poletjela i brzo ušla u auto.

Ruke joj drhte, mogu primjetiti, ali ne znam da li od hladnoće ili od straha.

Mila: "Samo vozi. Ne želim da me vide. Rekla sam da idem spavati"

Ja: "Išunjala si se?!"

Mila: "Trenutno nemam volje raspravljati se"

Oštro me pogledala i svezala pojas. Okrenuo sam volan u desnu stranu i isparkirao se iz dvorišta te krenuo voziti.

Morao sam upaliti brisače koliko je krenulo pljuštati.

Ja: "Kako je prošao razgovor?..."

Antonio me obavijestio o njenom odlasku kod psihologa.

Mila: "Okej je bilo."

I dalje je prešutjela. Nedugo smo stigli pa sam parkirao u garažu.
Pokušala je odvezati pojas, ali joj nije išlo.

Ja: "Polako, dopusti meni"

Povukla je ruku u stranu i pustila me da pritisnem dugme za oslobađanje pojasa.

Izašli smo iz auta i uputili se unutra. Na samom ulazu me ugrijala toplina koja je dopirala iz ogrijeva. Ne kajem se što su ga napravili.

Mila: "Ovdje je jako lijepo"

Iznenađemo je promotrila prostoriju oko sebe te me pogledala, ali joj je pogled brzo otišao u stranu. I dalje me se boji...

Ja: "Hvala. Potrudio sam se da na nesto liči. Nego, daj mi jaknu da ju objesim"

Povukla je šlic na dolje i otkopčala jaknu. Uzeo sam zelenu bundu u ruke i odnio je u hodnik gdje sam ju i objesio.