Prvi i Posljednji

16. poglavlje/kraj

Restoran je zaista predivan i miran. Nisam znala da postoji. Malo je izvan grada uz umjetno jezero. Na jezeru se mogu vidjeti labudovi i patke kako plivaju.

Nisam mislila da će tako rano stići, ali je očito da će ove godine ljeto biti toplije nego predhodne.

Leonardo: "Sviđa li ti se hrana?"

Podignula sam pogled s tanjura i široko mu se osmjehnula.

Ja: "Preukusna je"

Odgovorim mu dok sam žvakala prve zalogaje pečenog tost sendviča.

Leonardo: "Mislio sam kupiti kuću u blizini. Točnije, kuća je stara pa bih ju srušio i dao sagraditi novu"

Ja: "To je lijepa ideja. Vjerujem da će biti predivna kada se sagradi jer, poznavajući tvoj ukus, ne sumnjam u to"

Široko se osmjehne i nastavi jesti svoj doručak.
Nakon ukusnog doručka i malo časkanja, odlučili smo pogledati kuću koju je predhodno spomenuo. Išli smo pješice jer nije daleko odavde.

Na sam pogled zaista je izgledala staro i otrcano, ali je lokacija prelijepa. Uz samo jezero. Možda će biti opasno za djecu...
O Bože, razmišljam o djeci...

Leonardo: "Tu sam planirao postaviti ogradu oko jezera da djeca ne mogu upasti. Onda, ovdje bi bila velika terasa"

Pokaže mi prstom na dio gdje se trenutno nalazi stari hrast koji je već svoje grane pustio u prozore ove stare ruševine.

Leonardo: "Ovdje bih ovo drveće porušio i napravio garažu jer je taman taj dio uz cestu"

Ovog puta je pokazao na stari bunar i nekoliko starih Lipa.

Ja: "Leo..."

Lagano ga povućem za ruku kako bi me pogledao. Uradi to i zabrine se kada ugleda suze u mojim očima.

Leonardo: "Mila, što je bilo? Zašto plačeš?"

Pobrisao je dva mala bisera s mojih obraza i povukao me u zagrljaj.
Obavila sam svoje ruke oko njegovog struka i zažmirila.

Ja: "Ne želim te više pustiti. Ne nakon svega. Nisam te prestala voljeti, Leo"

Pustila sam sve što sam godinama držala u sebi. Pustila sam riječi iz sebe koje sam potiskivala kraj Jakova.
Tek sad shvaćam da Jakovu nikada nisam iskreno rekla da ga volim.
Sve je više bilo reda radi. On je meni govorio, pa kao ajde i ja njemu.
Leonardo je netko s kim želim provesti ostatak svog života. S kim želim dočekati unučad.

Leonardo: "Ni ja tebe nisam prestao voljeti"

Napravi malo razmaka između nas i spusti svoje usne na moje toliko intenzivno i nježno da mi se koža sva naježila.
Bože! Koliko ja volim ovog čovjeka!

- tri godine kasnije -

Djevojka smeđe kose sjedila je pred ogledalom i spremala se za jedan od čestih izlazaka nje i Leonarda.

Njihova veza u zadnje dvije godine potpuno je učvrsnula. Danas je ta svečana godišnjica za koju se pažljivo priprema i prati svaki detalj na sebi.

S druge strane, na samom kraju grada, u novoj kući naš čuveni lijepotan pripremao je jedno veliko iznenađenje za svoju dragu.

Veliki crveni baloni ukrašavali su čitav vrt, a natpis sa značenjem "želiš li se udati za mene?" Stojao je uz stolove koje je postavio na sredinu. Nekoliko prijatelja također je uz njega.

Mihael: "Ajde, šta si se tako ukočio. Kao da ideš na strijeljanje, a ne u prosidbu"

Leonardo: "Vidjet ću tebe kada ti budeš odlučio naoraviti ovakav korak"